Mjesec i Zemlja možda su mlađi no što se mislilo
Nova istraživanja provedena tehnikom mjerenja izotopa olova i neodimija u stijenama mjesečeve kore pokazuje kako bi Zemlja i Mjesec mogli biti milijunima godina mlađi no što se isprva mislilo.
Uobičajena procjena starosti Mjeseca temelji se na mineralogiji i kemijskoj analizi mjesečevog kamenja sakupljenog za vrijeme misija Apolla, te iznosi 4.5 milijardi godina (otprilike je jednaka starosti Sunčevog sustava). Međutim, međunarodni istraživački tim predvođen Larsom Borgom, znanstvenikom iz laboratorija Lawrence Livermore National Laboratory, proveo je analizu triju sistema izotopa, uključujući izotope olova, samarija i neodimija, pronađene u drevnom mjesečevom kamenju, te zaključio kako bi Mjesec mogao biti mnogo mlađi no što su to prvotne procjene pokazivale. Njegova bi stvarna starost mogla biti 4.36 milijardi godina.
Navedena su istraživanja utjecala i na saznanja o starosti same Zemlje. Vjeruje se da je Mjesec nastao kao posljedica kolizije planetoida veličine Marsa sa Zemljom, nakon čega su se vanjski tekući slojevi postepeno skrutili i formirali koru.
"Ako naša analiza otkriva pravu starost Mjeseca, to znači da je i sama Zemlja relativno mlada." izjavio je Borg. "Situacija je upravo suprotna kad je riječ o planetima poput Marsa, za koji se smatra da je formiran prije otprilike 4.53 milijardi godina. Ukoliko rezultati dobiveni našom analizom otkrivaju starost najstarijih lunarnih stijena, slijedi zaključak da je Mjesec oko 165 milijuna godina mlađi od Marsa i oko 200 milijuna godina mlađi od većih asteroida".
Mjerenja izotopa provedena su pomoću uzoraka željezova anortozita (FAN), eruptivne stijene koja se smatra najstarijim tipom stijena Mjesečeve kore. Borg je izjavio da su provedene analize dokazale kako se Mjesec vjerojatno formirao puno kasnije no što se mislilo, te da su one opovrgnule uvriježeno mišljenje o tome kako FAN zapravo predstavlja kristalizirane ostatke pradavnog oceana magme.
Smatra se kako je kemijski razvoj nebeskih tijela od asteroida do većih stjenovitih planeta započeo skrućivanjem oceana magme dubokih stotinama kilometara. Zemljin je mjesec tipični primjer toga tipa diferencijacije. Ipak, jedna od mogućih interpretacija rezultata Borgovih istraživanja govori da se Mjesec ipak nije formirao tim putem. "Smatralo se da je Mjesec veoma star i da se na njemu nalazi ocean magme, ali naša nova mjerenja dokazuju da je Mjesec ipak mlađi i da na njemu takvoga oceana nije bilo." izjavio je Borg.
"Mjerenja izotopa otkrivaju kako FAN ukazuje na istu starost bez obzira na to kojom se tehnikom datiranja koristimo i sugeriraju da vrijeme kada se stijena kristalizirala ostaje zabilježeno." rekao je Borg. "Druge studije to nisu mogle dokazati."
Izvor: DOE