Američki med još uvijek sadrži radioaktivne čestice od nuklearnih testiranja

Tragovi radioaktivnih padalina iz nuklearnih testova u '50-tima i '60-tima još uvijek se mogu naći u američkom medu, pokazalo je novo istraživanje.

Razine radioaktivnog izotopa cezija-137 koji je pronađen u medu, srećom su ispod onih koje se smatraju štetnima. No, izmjerene količine ovog izotopa naglašavaju problem dugovječnosti ovakvih zagađivača u prirodi, koji su opstali pola stoljeća nakon nuklearnih testiranja.

„Postojao je period u kojem smo testirali stotine nuklearnih oružja u atmosferi. Ovo je postavilo deku izotopa u okoliš u vrlo kratkom vremenu“, objasnio je vodeći autor studije, Jim Kaste sa Sveučilišta William & Mary u Williamsburgu.

Cezij.137 samo je jedan od tih izotopa koji je nastao kao nusprodukt nuklearne fuzije koja uključuje reakcije uranija i plutonija. On se tako često može naći u tragovima unutar različitih prehrambenih proizvoda, kao posljedica nuklearne kontaminacije okoliša.

Kako bi svojim studentima pokazao opsege ove nuklearne kontaminacije, Kaste ih je zamolio da na povratku s lokacija na kojima su provodili praznike donesu lokalne domaće prehrambene proizvode. Kao što je i očekivao, različiti primjerci voća, orašastih plodova i druge hrane sadržavali su tragove cezija-137. No, ono što se desilo kada je pod gamma detektor stavio med s tržnice u Sjevernoj Karolini, definitivno nije očekivao.

„Mislio sam da se radi o grešci pa sam izmjerio nekoliko puta. Bio je sto puta kontaminiraniji nego svi drugi proizvodi“, rekao je Kaste.

Tako su on i njegovi studenti počeli testirati različite uzorke meda diljem SAD-a. Od 122 testirana uzorka, njih 68 sadržavalo je tragove radioaktivnih izotopa. Prema podacima znanstvenika, više od 500 nuklearnih testova koje su provele SAD i Rusija u atmosferu su otpustili više radioaktivnih izotopa nego bilo koji drugi događaj u ljudskoj povijesti.

Iako se ne zna koji je točno od tih testova uzrokovao kontaminaciju koja se i danas osjeća u SAD-u, poznato je na koji način se ovi izotopi raspršuju po prirodi.

„Mnoge su zračne detonacije bile toliko moćne da je više desetaka produkata radioaktivne fuzije otpušteno u stratosferu i distribuirano iznad čitavog svijeta, a tamo su se zadržali i do godinu dana prije nego što su se nataložili putem kiše“, objasnio je Kaste.

S obzirom na to da su čestice izotopa prisutne u čitavom svijetu, visoke razine cezija-137 isključivo u medu s određenog područja na prvi se pogled mogu učiniti neobičnima. No, i za to postoji logično objašnjenje. Kada biljke rastu na tlu koje je siromašno kalijem, one počinju iz tla apsorbirati veće količine cezija koji s kalijem dijeli mnogo sličnosti na atomskoj razini. Cezij zatim ulazi nektar biljaka, a pčele ga prenose i na kraju nehotice ugrađuju u svoj med.

Izvor: Science Alert