Život nakon teških dijagnoza ili ozljeda
Prilagodba na nove životne ili poslovne okolnosti jest proces koji se ne odvija preko noći, a iziskuje privikavanje i od nas samih i od onih koji su nam bliski.
Negativne promjene
Ozljede i kronične bolesti koje pogađaju bilo koji dio tijela, osim mozga, ne utječu izravno na našu osobnost. Međutim, ozljede mozga (uslijed nezgode, pada, udarca, trovanja, bolesti i dr.) mogu dovesti do promjene ponašanja, odlučivanja i toga tko smo.
U oba slučaja riječ je dubokim i značajnim promjenama koje sa sobom mogu donijeti više gubitaka: gubitak neovisnosti, odustajanje od životnih ciljeva, prekid prijateljstava, nestanak onakvog života kakvog smo imali dok smo bili zdravi. Svakodnevica se odjednom pretvara u uzimanje lijekova protiv bolova, redovite pretrage kod liječnika, terapije ili operacije, i kao posljedica toga javljaju se depresija ili anksioznost, dakle sve ono što nikada nismo zamišljali i za što nas nitko nije mogao pripremiti.
Razumijevanje novih okolnosti
Onaj tko u našoj bližoj okolini nije doživio ili ne doživljava jednako iskustvo, teško da može razumjeti kako se osjećamo. Za početak je važno shvatiti da svatko od nas bolna i neugodna iskustva doživljava na drugačiji način: dok će jedna osoba novu životnu situaciju prihvatiti bez mnogo stresa, drugoj će biti potrebno znatno više vremena i razumijevanja okoline.
U skladu s time, svatko se s kroničnom bolešću i teškim ozljedama nosi na svoj način: ako moramo, plakat ćemo i vikati, obratiti se psihoterapeutu, povjeriti se prijateljima i obitelji i pokazati im da su nam potrebni, istražiti svoju bolest (kako bismo znali što će se točno promijeniti), bilježiti svoje osjećaje i stanja.
Pozitivni ishodi
Najčešći i zasigurno najbolji savjet kojeg često možemo čuti jest potpuna promjena životnog stila. Gubitak života na kakvog smo navikli ne znači da više ne možemo biti sretni. Prilagodba nije priznanje poraza ili odustajanje, već je življenje usprkos tome stanju.
Dijagnoza kronične bolesti ili nepovratne ozljede mogu nas potaknuti na pozitivne promjene: zdraviju prehranu, više kretanja ili boravka u prirodi, uključivanje u razne društvene aktivnosti, nove hobije i životne ciljeve. Valja osluškivati i dobro upoznati samoga sebe te prihvatiti da će prilagodba možda biti teška i dugotrajna, ali da će rezultat takvoga stava biti itekako pozitivan.
Pritom je podrška okoline i njihova povratna informacija gotovo neophodna sastavnica naše prilagodbe. Važno je da su uz nas i kada više nismo ona ista osoba kao prije bolesti ili ozljede.
No da bismo došli do željenih rezultata, moramo si u početku dati vremena za žalovanje, izraziti sebi i drugima kako se osjećamo zbog promjene i tek nakon toga početi slagati svoj život natrag u zamišljene okvire.