Zašto je potres u Turskoj i Siriji bio tako smrtonosan?

Kombinacija čimbenika učinila je snažan potres koji je rano u ponedjeljak pogodio Tursku i Siriju posebno smrtonosnim, uključujući vrijeme, lokaciju, relativno mirnu rasjednu liniju i slabu konstrukciju srušenih zgrada, kažu stručnjaci.

Više od 22.300 ljudi poginulo je u potresu magnitude 7,8 stupnjeva u blizini tursko sirijske granice, a očekuje se da će broj porasti zbog naknadnih potresa.

Potres je izazvao takvo razaranje dijelom zbog svoje snage — to je najjači potres koji je pogodio Tursku od 1939. — a dijelom zato što je pogodio naseljeno područje.

Drugi razlog je to što se dogodio u 4:17 sati, što znači da su ljudi koji su spavali bili "zarobljeni kada su im se domovi srušili", rekao je Roger Musson, počasni znanstveni suradnik Britanskog geološkog instituta.

Izgradnja zgrada također nije bila "primjerena za jako potresno područje", rekao je autor knjige "The Million Death Quake".

To bi jednim dijelom moglo biti posljedica činjenice da je područje rasjeda koje je pogodio potres bilo relativno mirno već neko vrijeme.

Turska se nalazi u jednom od najaktivnijih potresnih područja na svijetu. Potres duž sjevernoanatolijske rasjedne linije u sjevernoj turskoj regiji Duzce 1999. godine ubio je više od 17.000 ljudi.

No potres od 6. veljače dogodio se na drugoj strani zemlje, duž rasjeda Istočne Anatolije.
Rasjed u Istočnoj Anatoliji više od dva stoljeća nije imao potres magnitude 7 ili više, što bi moglo značiti da ljudi "zanemaruju koliko je područje opasno", rekao je Musson.

Budući da je prošlo toliko vremena od posljednjeg velikog potresa, vjerojatno se nakupilo "prilično mnogo energije", teoretizira Musson.

Snaga naknadnih potresa u ponedjeljak, uključujući ogromno podrhtavanje magnitude 7,5 stupnjeva, podupire ovu teoriju, dodao je.

'Repriza' iz 1822

Ovaj potres bio je "gotovo repriza" potresa magnitude 7,4 u istom području 13. kolovoza 1822., rekao je Musson.

Prouzročio je "ogromnu štetu, čitave gradove ostavio u ruševinama, a žrtve su se brojale u desecima tisuća", rekao je.

Naknadni potresi od tog potresa nastavili su tutnjati do lipnja sljedeće godine.

Epicentar potresa od 6. veljače bio je na relativno maloj dubini od oko 17,9 kilometara u blizini turskog grada Gaziantepa, u kojem živi oko dva milijuna ljudi.

Uzrokovan je arapskom tektonskom pločom koja se kretala prema sjeveru, "stružući pokraj Turske", rekao je Musson.

"Budući da se ne može glatko kretati, zapinje", rekao je.

"Oslobađanje tog kretanja duž rasjeda je ono što proizvodi potres veliki poput ovog."
Musson je naglasio da je epicentar takvog potresa manje važan od toga koliko daleko se pukotina proteže duž linije rasjeda - u ovom slučaju, oko 100 kilometara.

"To znači da je bilo gdje unutar 100 kilometara duž linije rasjeda zapravo vrhunac potresa", rekao je.

'Nerazvijena' infrastruktura

Carmen Solana, vulkanologinja s britanskog sveučilišta Portsmouth, rekla je da su, budući da se potresi ne mogu predvidjeti, zgrade otporne na potrese ključne u pogođenim područjima.

"Otporna infrastruktura je nažalost nejednaka u južnoj Turskoj, a posebno u Siriji, tako da se spašavanje života sada uglavnom oslanja na napore službi za spašavanje”, dodala je.

Kao odgovor na potres 1999. godine, turska vlada 2004. godine donijela je zakon kojim je propisano da sve nove konstrukcije moraju zadovoljiti moderne standarde otpornosti na potrese.

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan učinio je čvrstu gradnju političkim prioritetom nakon što je još jedan potres pogodio obalu Egejskog mora 2020. godine, usmrtivši 114 ljudi.

Joanna Faure Walker, voditeljica Instituta za smanjenje rizika i katastrofa pri Sveučilišnom koledžu u Londonu, u svjetlu najnovije katastrofe pozvala je Tursku da provjeri pridržava li se zakona.

Također je pozvala Tursku da preispita "postoji li mogućnost poboljšanja sigurnosti starijih zgrada".

Bill McGuire, vulkanolog sa Sveučilišta u Londonu, rekao je da su "u Siriji mnoge strukture već oslabljene zbog više od desetljeća rata".

Izvor: Phys.org