Za razumijevanje terorizma bitna je i evolucijska psihologija

Može li nam Darwinova teorija evolucije pomoći u razumijevanju razvoja i funkcioniranja ljudskog mozga te posljedično, mehanizmu donošenja odluka? Možemo li iz toga doći i do boljeg razumijevanja psiholoških faktora koji vode nasilnom terorizmu? Nova knjiga profesora sa Sveučilišta Huddersfield bavi se tim pitanjima.

Krvavi (teroristički) napad na nekoliko lokacija u Parizu, u kojem je smrtno stradalo više od stotinu ljudi, ponovno je uzbunio zapadni svijet i otvorio nova/stara pitanja. I dok neki tvrde da to nije bio teroristički, već čin rata, jedno od pitanja na koja se želi dati odgovor jest tko su ti ljudi, u nadi da će time biti pronađen i odgovor kako i zašto je do tog krvavog petka uopće došlo.

Profesor Jason Roach jedan je od onih koji želi dati odgovor na pitanje tko su ti ljudi. No, kao dio međunarodne zajednice stručnjaka na području evolucijske psihologije i sigurnosti, njegov interes je razumjeti kompleksnu i multidimenzionalnu sliku tih ljudi i njihova razumijevanja svijeta, a ne samo povod njihovom činu.

Odgovori u evolucijskoj psihologiji?

“Način na koji se danas promatra terorizam izuzetno je uskogrudan i ograničen na političke znanosti, kriminologiju i psihologiju,” napominje profesor Rach te upozorava da, ako želimo razumjeti terorizam i teroriste, moramo problemu pristupiti iz više perspektiva i proučavati puno više utjecajnih faktora no što je to danas slučaj.

Profesor Roach je knjigu 'Evolucijska psihologija i terorizam’, napisanu od strane petnaest autora, uredio s još dvoje kolega, profesorima Ken Pease-om i Max Taylor-om, obojicom trenutno gostujućih profesora na University College London. Osam poglavlja spomenute knjige razmatra višedimenzionalnost terorizma i straha koji iz njega prolazi.

Namjera knjige bila je preispitati postojeće razumijevanje terorizma te pokazati kako evolucijska psihologija može pridonijeti novom i boljem razumijevanju istog. Primjera radi, većina bombaša samoubojica jesu mladići, za što bi objašnjenje mogla, prema riječima urednika, dati upravo evolucijska psihologija.

“Prema nekim evolucijskim psiholozima, mladi muškarci su više skloni rizicima od starijih muškaraca. Hormon testosteron vodi ka rizicima koji će privući poglede djevojaka, no isto tako učiniti te muškarce podložnije utjecajima starijih muškaraca. To je razlog da se više mladih muškaraca odluči za bombaški samoubilački napad, dok su stariji muškarci oni koji izdaju naredbe,” napominje profesor Roach.

Kako ljudi reagiraju kada dođe do napada

Osim toga, autori su željeli vidjeti i kako ljudi reagiraju kada vide neki teroristički čin u medijima. Na primjer, u jeku bombaških napada u Londonu 2005. primijećen je porast broja ljudi u noćnim klubovima u Londonu, trend koji nije postojao u ostatku države. Evolucijska psihologija ovo objašnjava argumentom da se ljudi, u trenucima straha i opasnosti, okupljaju u većim skupinama jer se tako osjećaju bolje zaštićeni.

“Pogledajte zebre, antilope ili bilo koju drugu skupinu divljih životinja i vidjet ćete kako se okupljaju u skupine kada se nađu u opasnosti. Druga vrsta i kontekst, no ponašanje uzrokovano strahom je isto,” napominje profesor Roach.

“Ti mladi ljudi spremni su riskirati jer nisu još prenijeli svoje gene na potomke. Učinak terorizma tako je trenutačan, ali kratkog dosega, jer u slučaju bombaških napada u Londonu nismo našli dokaza da su se ljudi, izvan Londona, počeli češće i u većem broju okupljati u klubovima.”

Razumijevanje terorizma

Iako bi ideje prezentirane u knjizi, kao i one koje bi tek mogle proizaći iz rada novoosnovane Međunarodne zajednice evolucijske psihologije i sigurnosti, mogle biti korisne u donošenju političkih odluka u borbi protiv terorizma, to nije jedini ni glavni cilj istih.

“Razumijevanje terorizma - od onih koji ga provode do onih koji se protiv istog bore, važno je, no ono što mi želimo jest oslobađanje od okova u kojima se proučavanje terorizma danas nalazi. Evolucijska psihologija omogućuje da veći broj istraživačkih područja i teorija bude korišten pri proučavanju terorizma te da terorizam i sigurnost budu razjašnjeni kroz različite uzročno-posljedične veze - od evolucijskih (na primjer, spolna selekcija), preko udaljenih (na primjer, iskustva iz djetinjstva) do onih neposrednih (na primjer, ideološka motivacija i odabir meta),” napominje profesor Roach.

Kako tvrdi profesor Roach, ne postoji jedinstveno objašnjenje zašto netko postaje terorist. Evolucijska psihologija tu nastoji pomoći tako što sagledava više dimenzija, uključujući i onu iz osobne povijesti.

“Možemo dobiti bolji uvid ako gledamo stvari više iz dimenzije prošlosti, to jest rane mladosti pojedinca. Zašto bi neka osoba počinila zločin protiv tolikog broja ljudi? Što nam evolucija o tome može reći?” zaključuje profesor Roach.

Izvor: HUD