Od začepljenih odvoda do zagorenog tosta, postoje mirisi koje bi većina ljudi htjela zaustaviti. 

Znanstvenici smatraju da postoji način na koji bi se neugodni mirisi mogli neutralizirati mješavinom određenih kemijskih spojeva te ljudi ne bi više morali trpjeti neugodne mirise u svom okruženju. Osmislili su matematički model koji predviđa kako ljudi doživljavaju određene mirise te smatraju da bi se mirisi mogli neutralizirati kreirajući miris koji su nazvali “bijeli šum za nos”. 

Mnogo je lakše upravljati vizualnim i zvučnim signalima jer se valovi mogu matematički opisati, ali problem nastaje pri korištenju jednadžbi da bi se opisalo kemijske procese koji uzrokuju mirise, prenosi New Scientist. Usprkos tome su Kush Varshney s IBM-ovog Thomas J. Watson Research Centre u New Yorku i Lav Varshney s University of Illinois na Urbana-Champaign uspjeli matematički opisati mirise. Braća su smislila matematički model koji predviđa kako će ljudi doživjeti miris određenih tvari zbog njihovih kemijskih i fizičkih svojstava. 

Dvojac je to postigao tako što su kemijski sastavi doživljenih mirisa svrstani u bazu podataka i ocijenjeni po svojstvima. Primjerice tvar može mirisati 5.8 kredasto na ljestvici od -5 do 10. Tvrde da mirisi mogu biti poništeni ako se pravilno izračuna ocjena sastava na suprotnoj strani ljestvice, da se postigne savršena neutralnost odnosno pozicija 0 na ljestvici. 

Noam Sobel s Weizmann Institute of Science u Rehovotu u Izraelu je osmislio “bijeli miris” - posebnu mješavinu 30 tvari koja bi se mogla nazvati bijelim šumom za nos, a braća Varshney su dokazala da je mješavinom 38 tvari moguće neutralizirati intenzivno negativne mirise poput luka i tunjevine. 

Iako stroj za neutralizaciju mirisa još nije stvoren, braća Varshney smatraju da bi njihovo otkriće približilo tu mogućnost. Ideja je inspirirana IBM-ovim eksperimentalnim Watson računalom koje trenutno uči kuhati analizirajući kemijske spojeve koji daju okus hrani. 

Dr. Sobel, koji trenutno radi na vlastitom stroju za neutralizaciju mirisa, je izjavio da bijeli miris nije ugodan sam po sebi.

“Nije baš ugodan, ali nije ni neugodan. Ne miriše baš jestivo, ali ne miriše ni otrovno,” tvrdi dr. Sobel.

MOŽE LI MIRIS POTAKNUTI SJEĆANJA?

Norveško istraživanje se nedavno bavilo proučavanjem procesa u mozgu i na koji način ih mozak povezuje s dalekim sjećanjima i “unutarnjim mapama”'. Istraživači su osmislili labirint za štakore s rupama u koje štakor može gurnuti njuškicu.

Pri njuškanju su štakoru bila ponuđena dva različita mirisa. Jedan miris je štakoru bio signal da se hrana nalazi u lijevoj posudici, a drugi da se hrana nalazi u desnoj. Nakon tri tjedna štakori su birali rupu s hranom u više od 85 posto slučajeva.

Tijekom cijelog pokusa su štakori imali elektrode u mozgu koje su bilježile podatke. Nakon uspostavljanja asocijacije između mirisa i lokacije, istraživači su vidjeli aktivnost moždanih valova u tim dijelovima mozga. 

Izvor: Daily Mail