Jeste li u vezi nametljivi ili previše udaljeni?

U svakoj je vezi važna povezanost između dvije osobe, ali važno je i da je svaka osoba samostalna. Ipak, istraživanja pokazuju da naša iskustva iz djetinjstva znatno oblikuju koliko ovisimo o drugima i koliko smo samostalni na značajan i važan način.

Ljudi koji se oslanjaju na druge radi sigurnosti, oni koji su odrasli u obitelji punoj ljubavi i sigurnosti, u prisutnosti oca ili majke, koje su slušali i koji su slušali, koji su imali osobu u svom životu koja ih je pazila i mazila, osjećaju se dobro u intimnim vezama, i nemaju potrebu udaljavanja od svojih partnera na zaštitnički način. Mogu živjeti baš kako treba, pronalaze ravnotežu između integrirane cjeline, samog sebe i povezanosti u vezi. Ali, mnogi ljudi nisu bili toliko sretni u djetinjstvu i modeli "povezanosti" su se mijenjali.

Mentalne slike veza koje steknemo u djetinjstvu šalju poruke našim nesvjesnim uzorcima ponašanja i staju na put zadovoljavajućim povezanostima. Tu možemo govoriti i o anksioznosti u vezi i potrebi za podizanjem samopouzdanja. Neki pak ljudi trebaju prostora, ne žele govoriti o osjećajima ili nekome se povjeravati. Ipak, možda to što vas drugi nazivaju hladnim znači da ste dijete roditelja koji su se razveli kad ste bili mali, pa se oslanjate samo na sebe.

Ovisno o okolnostima u pojedinačnom domu, nesigurna, za nekog vezana djeca se prilagođavaju na razne načine. Neki će ljudi postati anksiozni i vezani za nekoga, tražit će način da se zaštite. Drugi se udalje od osobe koja bi se trebala brinuti za njih, a ne brine se, kako bi patnju sveli na minimum; to su oni koji su povučene, ali vezane osobe. Udalje se od partnera, neovisni su i oslanjaju se na sebe.

Sve ove kategorije su, naravno, široke, a razlike među ljudima su tolike da nikome ne možemo "prišivati" njegove karakteristike. U svemu postoje iznimke.

Ako se vaš partner žali da ste previše udaljeni ili nametljivi ili ste to čuli od više ljudi, važno je da razmislite je li to točno. Suočavanje s vlastitim uzorcima ponašanja nije uvijek lako, ali će vam pomoći da postignete ono što želite: vezu s pravom ravnotežom međuovisnosti i autonomije. Ovdje je ključno onesposobiti automatsku prirodu vaših reakcija.

1. Proučite kako reagirate

Većina ovakvog ponašanja je uglavnom svjesna te trebate shvatiti jesi li vaše reakcije ustvari potaknute vašim iskustvima ili vašim nesvjesnim tumačenjem tih iskustava. Na primjer, studija koju su proveli Lorne Campbell i Jeffry A. Simpson s kolegama nizom pokusa je pokazala da anksiozno povezani ljudi imaju znatno više mogućnosti da razumiju veći sukob u svojoj vezi svakodnevno i češće će reći da su povrijeđeni ili osjetljivi te vjerojatnije je da će imati negativan stav o budućnosti svoje veze nego oni ljudi koji nisu anksiozno vezani za nekoga.

Činilo bi se da prevelika predostrožnost anksiozno vezanih osoba uzrokuje da oni bolje tumače situacije, pripisuju motive i razvijaju se pri događajima na način na koji drugi to ne rade i da svoje negativne osjećaje prenesu na svog partnera. Dakle, pitanje koje si morate postaviti je: hrani li se vaš dnevni dijalog scenarijem vašega djetinjstva?

2. Povezanost oblikuje reagiranje i ishode u vezi

Većina nas pretpostavlja da je neposredni i krajnji udarac za njihovu vezu zavaravanje jedne osobe, posebno o nečem važnom, ali istraživanje pokazuje da je drugačije: samo se oko 23 % veza prekine neposredno nakon otkrića onoga što ih je zavaralo i ispostavlja se da stil povezanosti igra ključnu ulogu.

Upravo to je studija koju su proveli Su Ahm Jang, Sandi W. Smith i Timothy R. Levine među kolegama s fakulteta trebala proučiti, uz pomoć određene definicije zavaravanja: "Slučaj u kojem osoba šalje poruku s namjerom da partnera u vezi odvede u pogrešnom smjeru po pitanju nekih posljedica za partnera u vezi". Ono što su promatrali je daleko od nevine laži i uključuje i namjerne aktivnosti.

Nikoga neće iznenaditi da u ovoj krizi osoba koja je vezana svom partneru postavi izravno pitanje i kao rezultat takvih komunikacija vjerojatno neće prekinuti vezu odmah. Razgovor je konstruktivan. Anksiozno vezane osobe su pričale o problemu, ali nije vjerojatno da će odmah prekinuti. Oni koji su to izbjegli, nekih 45 % ispitanika, su odmah rekli zbogom, što je istraživače navelo da zaključe da "...osobe koje su izbjegle takvu situaciju najčešće prekinu vezu, jer žele izbjeći osobne probleme nakon problema u vezi. Čini se da nije važno što zapravo kažu. Važno je da par ne prekine svaku komunikaciju nakon što se otkrije zavaravanje."

Dakle, pitanje je: kako vaš stil povezivanja oblikuje vašu reakciju na krizu ili izdaju? Kako to djeluje na vašu sposobnost da komunicirate s partnerom?

Dok studija objašnjava jedan pogled na to kako parovi pregovaraju za vrijeme krize, vrijedi reći da dok su oni koji su izbjegli vezivanje odmah prekinuli vezu (u odnosu na 14 % onih koji su bili vezani za partnera radi sigurnosti i 23 % onih koji su bili vezani za partnera anksiozno), na kraju je samo 34 % onih koji su ostali u vezi nakon otkrivanja zavaravanja još uvijek u toj istoj vezi. 66% onih koji su odmah prekinuli vezu su rekli da je bilo i drugih razloga za prekid.

3. Biti nametljiv ili dalek ne treba biti trajno

Da, nismo osuđeni na to, hvala Bogu, da naša iskustva iz djetinjstva određuju sve naše kasnije veze i njihove ishode. Vaš stil vezivanja za nekoga ne stvara se jednim susretom sa osobom koja se brine za vas, nego mnoštvom, mnoštvom iskustava tijekom dugog razdoblja tako da jedna intervencija ili jedan trenutak vjerojatno neće to promijeniti. Što se tiče toga, istraživači nastavljaju promatrati što se može uraditi kako bi se promijenile nesvjesne reakcije anksiozno vezanih osoba i povučeno vezanih osoba. Jedno je "zaslužena" povezanost koja opisuje što se događa kada je osoba u vezi, moglo bi biti s ljubavnim interesom, s liječnikom ili mentorom, ili nekom drugom bliskom osobom, što učinkovito prekida te starije mentalne predstave i mijenja ih onim u sigurnoj vezi.

Čini se da ova zanimljiva studija koristi pripreme i nagovještava kako cijeli postupak teče. Dok neke studije koriste istu tehniku, sigurnost i riječi ili scenarije u kojima ima riječi koje se odnose na ljubav, su promijenili reakcije sudionika u laboratorijskom okruženju, a promjene su kratke i traju tek nekoliko sati. To nije bio slučaj u pokusu koji su provele Katherine B. Carnelley i Angela C. Rowe, a koja je otkrila da učinci pripreme traju nekoliko dana. Pripremali su sudionike tako što su sudionici vidjeli nekoga s kim su se osjećali sigurno, rekli im da napišu nešto o tim osobama u dva posebna navrata i također su im rekli da zamisle situaciju u kojoj su im pomogli osjetljivi ljudi kad su im iznijeli problem koji nisu mogli riješiti sami.

U diskusiji su istraživači primijetili da samo razmišljanje o sigurnim međuljudskim iskustvima može pomoći svakome, bez obzira na njihov stil vezivanja, kad su pod stresom. Za ljude koji se vežu anksiozno ili koji su povučeni, sjećanje na ljude i susrete s njima, a koji su promijenili njihova prvotna iskustva moglo je ojačati te sigurne mentalne predstave i učiniti ih pristupačnijima. Nadaju se da slika sigurnog vezivanja koja dolazi u um kada osoba reagira na situaciju ili je procjenjuje dolazi ponovljenim izlaganjem.

Naposljetku, istraživači su priznali da "Premda ponovljene pripreme vezanosti zasnovane na sigurnosti mogu promijeniti stanje ili mišljenje ljudi o vezama i o sebi, moglo bi biti teže promijeniti emotivne reakcije na poticaj vezanosti." Da, neodređeno gledano, to je nesvjesna, ali pretjerana predostrožnost anksioznih i povučenih ljudi, i način na koji se oni automatski nose s tim.

Ipak, možemo naučiti živjeti drugačije uz trud, pomoć i podršku. Možda je bolje raditi na sebi, nego stajati u mjestu.

Izvor: PsychologyToday