Dok čekate u redu u trgovini, koga ćete prvog propustiti?
Nova studija provedena u njemačkoj trgovini ispituje spremnost kupaca na suradnju i pomoć drugim kupcima da brže prođu.
Za razliku od suradnje između pojedinaca koji se redovito susreću, jednokratne interakcije između stranaca nisu motivirane mogućnošću uzvrata pomoći. Zašto bismo onda pomagali? U pokušaju da riješe evolucijsku zagonetku o tome koji čimbenici rezultiraju suradnjom između genetski nepovezanih pojedinaca koji se samo jednom susretnu, dva njemačka istraživača ispitala su svima dobro poznatu situaciju: stajanje u redu na blagajni trgovine.
Istraživači, Florian Lange i Frank Eggert s Odsjeka za istraživačke metode i biopsihologiju Instituta za psihologiju na Tehničkom sveučilištu u Braunschweigu, otkrili su da ponašanje kupaca prema drugima ovisi o dvije varijable: omjeru uloženog i dobivenog u činu pomaganja i predodžbi koju kupci imaju o drugom pojedincu. Istraživanje je objavljeno u časopisu Human Nature.
Lange i Eggert proveli su terenski eksperiment u kojem su dva muškarca čekala u redu na blagajni, držeći jedan proizvod jasno vidljiv drugim kupcima. Svaki je muškarac u redu stajao 60 puta. U 50% slučajeva držali su bocu vode, u 50% bocu piva. Redoslijed proizvoda bio je slučajan. Neovisni promatrač pratio je svako ponavljanje radnje.
Eksperiment je otkrio da su kupci bili spremniji surađivati ako su primatelji mogli značajno uštedjeti na vremenu čekanja. Autori ovo objašnjavaju pomoću modela neizravne uzajamnosti neovisne o predodžbi: potencijalni pomagači spremnije će surađivati ako je primateljeva dobit relativno velika u odnosu na ulog pomagača. Međutim, potencijalna spremnost pomagača na suradnju bila je značajno smanjena kada je kupac držao bocu piva. Prema prethodnom istraživanju, pivopije se često smatra neodgovornima i nemoralnima. Lange i Eggert pretpostavljaju da ljudi možda vide pivopije kao one koji vjerojatno neće uzvratiti pomoć drugim pojedincima. Stoga zaključuju da spremnost pojedinaca na pomoć također uvelike ovisi o njihovoj predodžbi primatelja.
Daljnje istraživanje potrebno je kako bi se steklo šire znanje o determinantama suradničkog ponašanja, osobito u pogledu mjerljivosti i izravnije informacije o primateljevoj otvorenosti za suradnju. Međutim, studija nudi inicijalno otkriće da suradnja između stranaca slijedi model neizravne uzajamnosti i pokazuje potencijal terenskog eksperimenta u istraživanju ljudske suradnje.
Sami smo se zasigurno više puta našli na blagajni držeći jedan ili dva proizvoda dok je ispred nas stajao kupac s kolicima punim do vrha. Isto tako smo vjerojatno češće morali čekati svoj red nego što nas je netko propustio. Kao rješenje za takve situacije pokazale su se brze ili samoposlužne blagajne u nekim trgovinama, no u onim trgovinama u kojima ih nema bilo bi zanimljivo promotriti i koliko spremnost na suradnju i predodžbe kupaca o drugima ovise o spolu, dobi ili mjestu iz kojeg potencijalni pomagač dolazi.
Izvor: Springer