Društvene znanosti

Čini li se dovoljno za udomljavanje djece?

N.B.

Problem udomiteljstva, kao i posvojenja goruće je pitanje u Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina, sa sve više djece koja su u potrazi za domom s jedne strane i sustavom koji i ne funkcionira baš najbolje s druge. Kada govorimo o ovoj temi, važno je znati razliku između posvojenja i udomljavanja – ona je velika, premda su početni koraci identični i u oba slučaja je u pitanju zaštita djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi. 

Udomiteljstvo i posvojenje – koja je razlika?

Prema Centru za socijalnu skrb, posvojenje je poseban oblik obiteljsko-pravnog zbrinjavanja i zaštite djeteta bez roditelja ili bez odgovarajuće roditeljske skrbi kojim se stvara trajni odnos roditelja i djeteta. Posvojitelji posvojenjem stječu pravo na roditeljsku skrb, a ono se može zasnovati samo ako je u skladu s dobrobiti djeteta.

S druge strane, udomiteljstvo je oblik pružanja socijalne usluge smještaja djetetu bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Udomiteljske obitelji djetetu pružaju privremeni smještaj te mu osiguravaju život u obiteljskom okruženju uz pružanje brige, pažnje i ljubavi, potrebnih za zdrav rast i razvoj. U tom se razdoblju biološkim roditeljima djeteta pruža pomoć kako bi se uklonili razlozi izdvajanja te kako bi se dijete moglo vratiti u obitelj. Tijekom boravka djeteta u obitelji udomitelja dijete i biološki roditelj često imaju pravo na održavanje osobnih odnosa, roditelju  su ograničena prava koja se odnose na svakodnevnu skrb o djetetu, ali preostaju im ostali sadržaji roditeljske skrbi tako da i nadalje odlučuju o svim važnijim pitanjima veznim za dijete.

Postupak dobivanja licence za udomljavanjem

Kako bi dobio licencu za udomljavanje, potencijalni udomitelj podnosi zahtjev za dobivanjem rješenja o dozvoli za obavljanje udomiteljstva Centru za socijalnu skrb nadležnom prema prebivalištu podnositelja zahtjeva. Zatim slijedi postupak u kojem se utvrđuje ispunjava li udomitelj uvjete propisane Zakonom o udomiteljstvu.

„Provodi se postupak obiteljske procjene  koju uključuje izradu socijalne anamneze i nalaza i mišljenja psihologa temeljem provedenih testiranja i intervjua. Postupkom obiteljske procjene utvrđuju se motivi osobe i članova njene obitelji za obavljanje udomiteljstva, odnosi u obitelji  i njihov utjecaj na prihvaćanje korisnika u obitelji, kao i kapaciteti i rizici udomiteljske obitelji te sve druge činjenice  koje bi mogle utjecati na zadovoljavanje potreba i najbolji interes korisnika“, ističe Ljiljana Rogić Šneperger, socijalna radnica u timu za udomiteljstvo Centra za socijalnu skrb Zagreb. Dodaje da se stambeni uvjeti provjeravaju terenskim očevidom o čemu se sastavlja zapisnik, a nakon što je utvrđeno da potencijalni udomitelj ispunjava sve zakonom propisane uvjete, upućuje se na osposobljavanje za udomitelje u trajanju  od 40 sati.

Prema Centru za socijalnu skrb Zagreb, koji raspolaže podatkom o broju udomitelja za područje svoje mjesne nadležnosti, Grada Zagreba, trenutno je registrirano ukupno 220 udomitelja, od čega je 33 udomitelja za smještaj odraslih osoba i 197 udomitelja za smještaj djece. Od 197 udomitelja za djecu, njih 110 je srodničkih pa preostaju 84 tradicionalna udomitelja za smještaj djece, kaže Rogić Šneperger i dodaje da su u 2019. godini izdali 52 rješenja, a u 2020. godini 53 rješenja, od čega je 26 novih dozvola, a 27 obnova dozvola. Za 2021. godinu, kako kaže, još nemaju podataka, a obzirom na to da su obrade u tijeku.

Navedeni brojevi su zaista mali, svega dvadesetak novih dozvola godišnje potiče pitanje je li do prijavljenih potencijalnih udomitelja ili je Centar izbirljiv po tom pitanu? Neformalno saznajemo kako zainteresiranih ima, ali nakon obrade u centru "odustaju" pa bi možda uputno bilo provjeriti što se događa i zašto nezanemariv broj prijavljenih odustaje od prijave.

Odbijene licence – koji su najčešći razlozi?

„Zahtjevi za dobivanje dozvole relativno se rijetko odbijaju budući da već prilikom informativnog razgovora nastojimo utvrditi postoji li neka eksplicitna zakonska zapreka zbog koje nije moguće  izdavanje dozvole“, kaže Rogić Šneperger. Dodaje da se češće događa da podnositelji, nakon što dobiju dodatne informacije o udomiteljstvu,  svojim pravima i obavezama, o pojedinim slučajevima velike zahtjevnosti  u skrbi o djetetu, odustanu od zahtjeva. Ponekad se odustaje kada se tijekom postupka jasno razluči da je primarna motivacija posvojenje djeteta, što je teško uskladiti s glavnim principom i svrhom udomiteljstva, a to je privremeno zbrinjavanje djeteta do ostvarivanja uvjeta za povratak u biološku obitelj."

Nije nam jasno zašto bi razlog da je netko zainteresiran za posvojenje bio razlog odustanka, osim ako Centar ne sugerira aplikantima da odustanu jer ionako određeni broj udmoljene djece ide u posvojenje, a uostalom, boravak u obitelji kao obliku smještaja je sigurno bolji nego boravak u instituciji, bez obzira na motivaciju udomitelja. Po ovome izgleda da jedine možebitne probleme može imati Centar kasnije kada dijete treba relocirati, ali nikako ne vidimo problem za dijete koje bio ionako i iz obitelji motivirane posvojenjem i obitelji motivirane zaradom, moralo otići ili natrag u biološku obitelj ili dalje na posvojenje. Dakle, zašto se blokira osobe motivirane posvojenjem, a svjesne što je udomiteljstvo? Zašto je poželjniji udomitelj koji otvoreno komunicira da mu je skrv za dijete izvor prihoda na koji računa? Kome je lakše raditi s jednima ili drugima? Koji su bolji za privremenu skrb o djetetu, je očito. Osim Centru i Timu za udomiteljstvo. Njima su bolji oni koji su manje komplicirani.

Osim toga s obzirom na to da često čujemo kako je broj posvojene i udomljene djece svake godine sve manji, postavlja se i pitanje što Tim za udomiteljstvo čini kako bi privukao više potencijalnih udomitelja na prijavu za udomiteljstvo. Rogić Šneperger ističe da promiču udomiteljstvo kroz mnogobrojne aktivnosti – prilikom raznih okupljanja radi obilježavanja pojedinih datuma kao što je Dan socijalnog rada, Dan starijih osoba i beskućnika, stalnim poticanjem postojećih udomitelja da u svojim sredinama i svojim primjerom šire pozitivnu i motivirajuću riječ za udomiteljstvo, kao i gostovanjem u emisijama u kojima je moguće promovirati udomiteljstvo i sudjelovanjem u kampanjama za promociju udomiteljstva.

Još je problema s kojima se susreću udomitelji. „Situacije s kojima se udomitelji kroz udomiteljstvo nose su prvenstveno tijek adaptacijskog perioda djeteta na obitelj i obrnuto, kao i ostvarivanje su-radnog odnosa s biološkim roditeljima djece. U jednoj i drugoj situaciji postoje nepredvidive situacije koje se rješavaju uz vlastite resurse i podrškom stručnih službi. Životni problemi kod upisa u dječji vrtić, ostvarivanja bolovanja, bolničko liječenje, putovanja i slično su situacije koje se rješavaju u suradnji sa stručnim službama i ponekad biološkim roditeljima“, ističe Rogić Šneperger.

Velike promjene u resoru socijalne skrbi

Ove se godine naveliko priča o promjeni Zakona o udomiteljstvu, a Rogić Šneperger kaže da su „izmjene i dopune zakona u udomiteljstvu usmjerene na olakšavanje nekih uvjeta za  specijalizirano udomiteljstvo. Opskrbnine korisnicima smještaja kao i naknade udomiteljima nisu više vezane za osnovicu socijalne skrbi, već će se svake godine određivati njihov iznos ovisno o životnim uvjetima i standardima što pretpostavlja povećanje po toj osnovi“.

Katarina Bojšić, predsjednica Saveza udruge udomitelja Hrvatske, za RTL je rekla kako je u prošloj godini bilo 145 novih udomitelja, a njih 543 odustalo je od udomiteljstva, što je poražavajuća brojka. I ponavljamo kako bi bilo potrebno hitno ispitati što je razlog tako velikog broja odustajanja, jer ovako pomalo se čini kako se odbijanje licenci možda prikriva odustajanjem osoba. Ako je tako, trebalo bi vidjeti koji su razlozi odbijaja i jesu li opravdani ili su riješivi. Novim paketom mjera i izmjenama Zakona o udomiteljstvu, ministar Josip Aladrović nada se da će privući veći broj udomitelja, kojih u Hrvatskoj itekako nedostaje, a taj je korak važan kako bi nezbrinuta djeca konačno pronašla svoj dom. No što ako udomitelja i ne nedostaje toliko koliko ih se odbije, odnosno koliko navnodno "odustanu".

S obzirom na to da je obiteljsko okružje najprirodnije okružje za rast i razvoj djece u odnosu na instituciju, udomiteljstvo djeci omogućava odrastanje u obiteljskom podržavajućem, toplom, emocionalnom, sigurnom, poticajnom okruženju u kojem su sve njegove životne potrebe zadovoljene do trenutka dok se ne osiguraju uvjeti za povratak u biološku obitelj ili uvjeti za posvojenje. Ipak, s obzirom na velik broj djece u domovima koja su naizgled „zapela“ u sustavu, evidentno je da tim za udomiteljstvo ne čini dovoljno. Tako, primjerice, u Nazorovoj na novi dom čeka 80-ak djece, a ravnateljica dječjeg doma Zagreb Jasna Ćurković Kelava rekla je za RTL da je tijekom ove godine udomljeno tek 15-ak djece, a njih samo 13 je posvojeno – što je jako mali broj. 

Možda će vas zanimati