Zašto bizoni prepuštaju vodstvo ženkama?
Europski su bizoni (lat. Bison bonasus), sa svojom visinom od 2 metra i težinom od čak 1000 kilograma, impresivne životinje. U bliskom su srodstvu s američkim bizonima, a tijekom 20. stoljeća bili su na rubu izumiranja.
Danas se, pak, u manjim krdima ponovno uvode na europsko tlo, što brine farmere i šumske upravitelje budući da bi ti veliki biljojedi mogli uništiti svoja staništa. Kako bi razvili bolje razumijevanje o tome kada i kuda bizoni migriraju, znanstvenici su proučavali krdo od 43 jedinke u prirodnom rezervatu Reserve Biologique des Monts-d’Azur u francuskom departmanu Alpes-Maritimes.
Po četiri sata dnevno bilježili su kretanja bizona, prepoznavali vođe i pokušavali ustanoviti što ostale bizone navodi da ih slijede, te u kojem se smjeru krdo kreće. U časopisu Animal Behaviour (izdanje za studeni 2015.), znanstvenici su objavili da krdo bizona nema samo jednog vođu, već da bilo koja jedinka, neovisno o svom spolu i starosti, može potaknuti skupinu da se pokrene. Ipak, kao što je to slučaj s većinom kopitara, odluke o kretanju uglavnom donose odrasle ženke.
Bizoni pokazuju svoju namjeru da promijene lokaciju tako da naprave barem 20 koraka bez zaustavljanja ili spuštanja glave kako bi pasli. Potencijalnog će vođu ostali najvjerojatnije slijediti ako se on (ili ona) počnu kretati u smjeru u prema kojem su i ostali već bili okrenuti, što nam govori da bizoni „glasuju“ svojim kopitima. Istraživači pretpostavljaju da su vođe većinom ženke zato što je njima potrebna hrana visoke kvalitete u razdobljima trudnoće i laktacije.
Znanstvenici kažu i da bi ovo istraživanje moglo biti korisno svima koji se bave divljim životinjskim vrstama i koji pokušavaju smanjiti sukobe između ljudi i bizona. Sve što bi trebali napraviti jest ustanoviti koje su jedinke vođe krda, pričvrstiti im GPS ogrlice oko vrata, te uvesti virtualne ograde s alarmima i elektrošokovima. Tako bi bilo moguće kontrolirati kretanje vođa, a time i cijeloga krda.
Izvor: Science Magazine