Otkriven neočekivan evolucijski obrazac zmijskog otrova
Na spomen zmija otrovnica, u većini ljudi se javlja strah i pomisao na bijeg. Unatoč tome, brojni znanstvenici su pokazali zanimanje za zmijske otrove, ne samo zbog evolucijskih pitanja, nego i genetskih, medicinskih i bioloških obilježja.
Razlike u vrstama
Proučavajući razlike u otrovu dviju američkih zmija otrovnica na području Floride, znanstvenici su otkrili kako se otrov istočne dijamantne čegrtuše (Crotalus adamenteus) razlikuje po područjima. Na primjer, skupine u sjevernom dijelu Floride u velikom su postotku sadržavale dio otrova koji uzrokuje paralizu plijena, koji je u potpunosti odsutan u skupini na otoku Caladesi blizu Tampe.
Nakon prikupljenog otrova koraljne zmije (Micrurus fulvius) sa različitih područja Floride, profesor biologije na Sveučilištu Florida state dr. Darin Rokyta i njegovi kolege su otkrili kako nema razlike u otrovu: "Ovo je prvi put da je netko proučio varijaciju otrova u ovakvom razmjeru, bila je pretpostavka da će 'evolucijska utrka' utjecati na brz razilazak lokalne populacije."
S obzirom da je zmijski otrov mješavina 50 - 200 toksičnih proteina i njihovih fragmenata te različit u svake vrste zmije, ovo otkriće je iznenadilo znanstvenike.
Više je mogućih objašnjenja
Postoji mogućnost da se mala populacija vrste Micrurus fulvius nedavno proširila, kaže dr. Rokyta te zauzela cijelo područje, progurala ostale populacije i time zaustavila genetsku raznolikost. A s obzirom da se ta vrsta hrani pretežito drugim gmazovima, za razliku od vrste Crotalus adamenteus koja se hrani miševima, moguće je da je utjecala i evolucijska dinamika plijena - bilo koja genetska varijacija koja uspije povećati otpornost na otrov, širi se kroz populaciju plijena, te zahtjeva prilagodbu zmijskog otrova kako bi zadržala učinkovitost.
Ovo istraživanje će pomoći u razvoju protuotrova za obje vrste zmija. Vrsta Crotalus adamenteus je u padu zbog gubitka staništa i učestalog lova te progona od strane ljudi, stoga se razmatra mogućnost da se proglasi ugroženom vrstom. Podacima ove studije će se osigurati niz podtipova otrova za svaku populaciju što će omogućiti dugoročnu održivost vrste. S obzirom da otrov vrste Micrurus fulvius ne varira u različitim dijelovima Floride, neće biti potrebno prikupiti uzorke kao kod ostalih vrsta zmija - što omogućava učinkovitost i pouzdanost lijeka.
"Unatoč mišljenju da se otrovi ubrzano razvijaju, sada je otkriveno da to nije uvijek slučaj." kaže Mark Johnston, glavni urednik portala GENETICS te nadodaje kako se treba istražiti zašto su otrovi jedne vrste napredovali, dok drugi nisu.
Izvor: ScienceDaily