Nekoliko zanimljivih činjenica koje možda niste znali o morskim psima
Shark Week, serijal emisija posvećen morskim psima na Discovery Channelu, nije baš najbolje započeo ovog mjeseca kada je emitiran dvosatni prilog o Megalodonu, divovskom prapovijesnom morskom psu koji je mogao narasti do 18 metara u duljinu te imao ralje toliko snažne da je njima mogao zdrobiti automobil. Jedini problem vezan uz spomenuti prilog jest što je u njemu sugerirano da ove životinje još uvijek postoje, a to definitivno nije istina. Do 70% gledatelja sada je možda uvjereno da Megalodon nije izumrla vrsta, sudeći prema anketi Discovery Channela.
To je šteta, upravo stoga što postoji mnoštvo bizarnih i potpuno istinitih činjenica o morskim psima koje su kudikamo fascinantnije od fikcije. Iako su ljudi oduvijek bili fascinirani morskim psima, i dalje znaju jako malo o njima.
Jedna stvar koju znamo jest koliko su zapravo morski psi važni za ekosustav oceana, gdje svojim prisustvom kontroliraju i utječu na djelovanje predatora koji su smješteni na sredini hranidbenog lanca; kada nestanu, to može dovesti niza do promjena u hranidbenoj mreži, odnosno ciklusu, i čak utjecaja na egzistenciju određenih morskih biljnih vrsta, pokazale su brojne studije. No usprkos navedenom, svake se godine ubije i do 100 milijuna morskih pasa zbog njihovog mesa i peraja, od kojih se poslije radi juha od peraja morskog psa. Ovo jelo se smatra poslasticom i veoma je cijenjeno u Kini, usprkos potvrđenim dokazima kako sadrži visoke razine toksina, poput primjerice žive.
Konzervacionisti se nadaju da bi ljudi, ukoliko bi znali više o tome koliko su morski psi zapravo interesantni, možda bili manje skloni odobravanju ubijanja ovih životinja, koje postoje, u skoro nepromijenjenom obliku, već otprilike 420 milijuna godina na našoj planeti.
Nastavno na spomenuto, iznosimo neke nevjerojatno čudne – i posve istinite –činjenice o morskim psima:
1. Čak i kada bi mogli prati svoje zube, oni to ne bi morali raditi: Zubi morskih pasa su presvučeni fluoridom, a taj zaštitni sloj čini ih otpornima na stvaranje šupljina . Jedna studija iz 2012. godine, objavljena u časopisu „Journal of Structural Biology“, ustanovila je da se caklina zubi morskih pasa sastoji od kemikalije poznate kao fluoroapatit, otporne na kiselinu koju proizvode bakterije. Ovo, zajedno s činjenicom da većina morskih pasa opetovano mijenja svoje zube za života, znači da je dentalno zdravlje morskih pasa izuzetno.
2. Cookiecutter morski pas (lat. Isistius brasilensis) može odgristi okrugle komade mesa s drugih morskim pasa, uključujući i velike bijele psine, koja je mnogo puta veća od njega samog. Poznate su situacije kada su ovi morski psi izgrizli rupe u kablovima i drugim materijalima koji se koriste u podmornicama Američke mornarice, što je, zauzvrat, rezultiralo primjenom oblaganja takvih materijala fiberglasom, koji je otporan na ugrize ovih životinja.
3. Koža ženskih jedinki morskih pasa mnogo je deblja od muških zato što, za vrijeme parenja, muški morski psi grizu ženke, govori David Shiffman, stručnjak za morske pse i student na doktorskom studiju na Sveučilištu u Miamiju.
4. U želucu Grenlandskog morskog psa (lat. Somniosus microcephalus), jedne od najsporijih riba na svijetu, pronađeni su ostaci soba, polarnog medvjeda i tuljana, rekao je Shiffman za LiveScience. Pretpostavlja se da Grenlandski morski pas vreba nad uspavanim tuljanima, koji se odmaraju u vodi kako bi izbjegli polarne medvjede.
5. Lantern morski psi su skupina koja ima svojstvo bioluminiscencije, a ona im pomaže da se skrivaju u dubokom oceanu, emitirajući istu količinu svjetla kao ona koja prolazi u vodu odozgo; tako ne stvaraju “sjenu“. Velvet belly lantern morski pas (lat. Etmopterus spinax) ima svijetleću kralježnicu koja može otjerati potencijalne predatore.
Izuzetno bitna karakteristika koju nalazimo uglavnom u riba hrskavičnjača, pa tako i morskih pasa, jesu posebni osjetilni organi koji se nazivaju Lorenzinijeve ampule, prvi puta opisani 1678. godine od strane Stefana Lorenzinija, po kome su kasnije i dobile ime.
Naime, Lorenzinijeve ampule su zapravo maleni organi, odnosno elektroreceptori, koji se nalaze na glavi ribe i stvaraju mrežu sitnih, želatinoznom tvari ispunjenih, pora. Ovo “šesto čulo“ morskim psima omogućava da detektiraju električna izbijanja, odnosno električne impulse, i temperaturne promjene, a samim time, naravno, i lakše otkrivanje plijena.
Lorenzinijeva ampula je zapravo nalik na uski mali kanal ispunjen vodičem električne struje, već prije spomenutom želatinoznom tvari, kojem je jedan kraj vezan na živac, a drugi je otvoren na površini kože. Također, valja spomenuti da stjenka kanala ima visok električni otpor. Razlika električnog napona stvara se između izvantjelesne tekućine i želatinozne tvari, u kojoj su molekule hijaluronske kiseline i ioni kalija.
S obzirom na to da im se prag osjetljivost nalazi na otprilike 5 nV/cm, a to je 5/1,000,000,000 volti mjerenih u ampuli dužine jednog centimetra, morski psi su, po pitanju mogućnosti detekcije električnih polja, jedne od najosjetljivijih životinja na svijetu.
Izvor: Live Science