Morske biljke mogu pobjeći kako bi izbjegle predatora
Znanstvenici Postdiplomskog studija oceanografije Sveučilišta u Rhode Islandu prvi su uočili ponašanje fitoplanktona, mikroskopske morske biljke, kako izbjegava predatora. Do neočekivanog opažanja došle su Susanne Menden-Deuer, profesorica oceanografije i studentica doktorskog studija Elizabeth Harvey prilikom proučavanja interakcija između fitoplanktona i zooplanktona. Njihovo otkriće je objavljeno u izdanju časopisa PLOS ONE 28. rujna.
"Dobro je znano da fitoplankton može kontrolirati svoje pokrete u vodi i kretati se prema svjetlu i nutrijentima," rekla je Menden-Deuer. "Ono što se nije znalo je da reagiraju na predatore plivajući dalje od njih. Ne znamo da to može ijedna druga biljka."
Tijekom 3D projekcije predator-plijen interakcija, znanstvenici su uočili kako u prisustvu predatora fitoplankton Heterosigma akashiwo pliva drugačije te u grupama pomiču svoju distribuciju dalje od predatora. U daljnjim istraživanjima Menden-Deuer i Harvey otkrile su da fitoplankton osim što bježi u prisutnosti predatora bježi i u vodi u kojoj su se oni prethodno nalazili. Kada je fitoplankton bio izložen predatorima koji se ne hrane njime efekt bježanja je bio minimalan.
"Fitoplankton jasno može osjetiti nalazi li se predator tamo ili ne. Bježe čak i od kemijskog traga predatora, ali su najviše uzrujani kada osjete samog predatora." izjavila je Menden-Deuer. Kada su fitoplanktonu znanstvenici pružili zaklon od predatora, područje vode niskog saliniteta koju predatori nisu mogli podnijet, fitoplankton je tamo "otpilivao".
Kako ova interakcija utječe na preživljavanje vrste
Mjereći preživljavanje u istom eksperimentu znanstvenici su otkrili da bježanje pomaže u preživljavanju alga. Ukoliko alge nemaju sigurno mjesto za zaklon predatori će pojesti sav fitoplankton tijekom jednog dana, ali ako im se zaklon pruži njihov broj će se udvostručiti tijekom 48 sati. Prema Menden-Deuer ono što čini razliku između života i smrti za ovu vrstu je upravo - bježanje.
"Jedna od zagonetnih stvari cvjetanja mora je što se ono iznenada pojavljuje. Rast i pristupačnost nutrijentima ne može uvijek objasniti cvjetanje. Naše otkriće bježanja algi od predatora je jedan od mehanizama kako se cvjetanje formira. Fascinantno je kako gledajući individualna mikroskopska ponašanja možemo objasniti makroskopski fenomen." rekla je.
Znanstvenici poručuju kako je nemoguće znati koliko je često ovo ponašanje i koliko ostalih vrsti fitoplanktona može pobjeći od predatora jer je ovo prvo opažanje takvog ponašanja. "Ako je to često među fitoplanktonom tada bi to bio vrlo bitan proces. Ne bi bila iznenađena kada bi i druge vrste imale tu mogućnost. To bi bilo vrlo korisno za njih." objašnjava Menden-Deuer.
Profesorica se nada kako će takvo ponašanje, tijekom budućih znanstvenih studija, uočiti i u oceanu te ga uključiti u genetička istraživanja.
Još jednom se pokazalo točnim kako su ocean i organizmi koji u njima žive nama još uvijek nepoznati. Ovo otkriće je bez svake sumnje bacilo novo svjetlo na svijet biljaka i njihovih mogućnosti. Tko zna što se još krije u dubinama oceana.
Izvor: University of Rhode Island