Kako je žutovoljka postala kiwi
Žutovoljke su male, šarene i bezopasne ptice no nekada su predstavljale prijetnju farmerima na Novom Zelandu.
Žutovoljke su udomaćene kako bi pomogle u suzbijanju štetâ na usjevima nastalih zbog insekata no umjesto toga, same su postale štetočinama. Novo istraživanje objavljeno u dnevnim novinama NeoBiota, analiziralo je novine i dokumente od 19. stoljeća kako bi rekonstruiralo povijesni tijek žutovoljke od heroja do zločinca na Novom Zelandu u samo 15 godina.
Istraživanje povijesti žutovoljke na Novom Zelandu započelo je kao dio znanstveno-građanskog projekta fokusiranog na razvoj pjeva ptica, Yellowhammer Dialects (eng. dijalekti žutovoljke). Međutim, povijest se ispostavila toliko zanimljivom da je opravdala pripovijedanje na svoj način. S radnjom dostojnom povijesnog detektivskog romana, znanstvenici su se koristili novinskim člancima iz 19. stoljeća i originalnim dokumentima (pismima, računima i vremenom sastanaka) čuvanim od strane Acclimatisation Sociesties (posebno osnovane organizacije u svrhu udomaćivanja novih životinja i biljaka na Novom Zelandu), kako bi pratili trag žutovoljke od Europe do Novog Zelanda s iznenađujućom razinom točnosti. Njihovo istraživanje otkrilo je kako je žutovoljka od dobrodošlog gosta postala državnim neprijateljem broj jedan.
Odakle ideja za naseljavanjem novih vrsta?
Populacija Novozelanđanskih naseljenika je sredinom 19. stoljeća bila brzorastuća. Brzorastuća je bila i populacija štetnika koji su napadali usjeve, posebice gusjenica i cvrčaka. Inače takve štetnike pod kontrolom drže ptice koje se hrane kukcima. Međutim, na Novom Zelandu nije bilo uvjeta za to.
Naseljenici su posjekli šume Novog Zelanda te su domaće ptice nestale zajedno s njima. U takvoj situaciji, udomaćivanje ptica iz Engleske koje se hrane kukcima činilo se dobrom idejom. Međutim, vrste koje je Acclimatisationa Societies odabrao da izvrši spomenuti zadatak, rezultirale su određenim iznenađenjima, a najveće je bila žutovoljka. Danas nam je logično da se žutovoljke primarno radije hrane sjemenom nego insektima, no tada očito nije bilo tako.
Inicijalno rješenje postaje problem
Tijekom 1860.-ih i 1870.-ih, 25 brodova sa žutovoljkama je krenulo iz Londona prema različitim lukama Novog Zelanda. Neke je naručilo Acclimatisation Societies, a neke su poslane privatno. Četvrtinu tih pošiljki organizirala je jedna obitelj, Bills & sons (eng. Bills i sinovi) iz Brightona, a mnoštvo žutovoljki pristiglo je upravo iz okolnih područja spomenutog Engleskog obalnog grada.
Istraživanje znanstvenika nije otkrilo samo odakle su žutovoljke došle nego i gdje su završile. Uspjeli su locirati točke oslobađanja, a ponekad i koliki broj ptica je bio oslobođen. Žutovoljke su inicijalno bile dobro dočekane od strane kiwija (po kojemu je Novi Zeland poznat), no ubrzo su se lokalni farmeri počeli žaliti na njih budući da su počele jesti usjeve žitarica. No, te pritužbe nisu naišle na plodno tlo budući da je Acclimatisation Societies, uz potporu vlade, nastavio promovirati udomaćivanje žutovoljki.
Žutovojka – „novi kiwi" Novog Zelanda
1880. godine, pristigla je zadnja pošiljka žutovoljki, no te ptice nisu nikada oslobođene. Pritisak javnosti prisilio je Acclimatisation Society da ih se riješi te su ih poslali u Australiju. Od tada, žutovoljke su postale metom za ubijanje, skupljanje jaja i trovanje: sve je bilo dozvoljeno u svrhu rješavanja ovog neželjenog gosta. No, već je bilo prekasno: žutovoljke su postale pravi kiwiji te su ostale uobičajene i raširene po Novom Zelandu sve do danas.
Istraživanje znanstvenika pokazalo je koliko još moramo naučiti o prirodnoj povijesti naših država kopajući po njihovoj društvenoj povijesti. Današnje novine mogu se smatrati sutrašnjim otpadom, no tko zna tko će se zainteresirati za Vašu povijest za koje stoljeće? Udomaćene vrste nastavljaju stvarati ogromnu okolišnu i ekonomsku štetu baš kao što je nekoć učinila žutovoljka na Novom Zelandu. Istraživanja poput ovog mogu nam pomoći razumjeti kako i zašto su se određene vrste uspješno nastanile u novoj okolini te na taj način predvidjeti buduće neprijatelje prije nego li dobiju priliku ostaviti pustoš.
Izvor: Pensoft