Mjesto koje zauzmemo u dizalu moglo bi imati dublje značenje
Je li vam se ikada vožnja u dizalu učinila neugodnom? Pazite li koje ćete mjesto zauzeti ili samo „uletite“ unutra? Možda o tome uopće ne razmišljate, no sljedeće istraživanje kaže da raspored stajanja u dizalu ipak nešto govori o nama. Zapravo, dizala možemo promatrati kao prave malene, privremene mikro-zajednice u kojima zbog nelagode na trenutak osjetimo neku vrstu tjeskobe. Najsigurniji način da se izbjegne nelagoda predstavlja, čini se za većinu ljudi, izbjegavanje direktnog pogleda u oči. A kako je malena „zajednica“ u dizalu organizirana?
Rebekah Rousi, doktorica kognitivne znanosti, provela je etnografsko istraživanje o ponašanju u dizalima u dvije od nekoliko najvećih zgrada u Adelaideu u Australiji. Nakon što se 30 puta provozala dizalima u obje zgrade, otkrila je da postoji utvrđeni poredak kako ljudi stoje u njima.
„Stariji muškarci uglavnom bi izabrali stražnji dio dizala“, navela je u blogu koji piše za Ethnography Matters. „Ispred njih nalaze se mlađi muškarci, a prve do vrata su žene svih dobi.“
Isto tako, postoji i razlika u smjeru u koji ljudi usmjeravaju svoj pogled: „Muškarci su gledali u zaslon, u ogledala sa strane (u jednoj od zgrada) da se vide, i u ogledala na vratima (u drugoj zgradi) da vide ostale u dizalu. Žene bi obično gledale u zaslon i izbjegavale direktan pogled u oči s ostalima (osim ako se nije radilo o razgovoru) i gledanje u ogledala.“
Drugim riječima, muškarci bi bacilli oko na sve oko sebe tijekom vožnje dizalom. S druge pak strane, žene bi gledale u ogledala samo kada su bile okružene drugim ženama.
Rousi nije bila sigurna kako interpretirati ove rezultate. Predstavlja li stražnji dio dizala poziciju moći? Izjavila je Robertu Krulwichu s radio postaje NPR da se ovakva analiza rezultata, kao hijerarhijskog poretka, činila „previše klišejiziranom“. Moglo bi biti i da osobe koje su najsramežljivije zauzimaju prednji dio dizala odakle ne mogu vidjeti ostale, dok oni hrabriji stoje otraga odakle mogu vidjeti sve ostale. Rousi kaže da ova tema zahtijeva nastavak istraživanja kako bi se dobio potpuni zaključak.