Ožiljci od udaraca na Marsu
Mars Express poslao je nove slike izduženog udarnog kratera na južnoj polutci Marsa. Smješten južno od Huygensovog bazena, vjerojatno je nastao kada je niz projektila pogodio planet pod niskim kutom. Veliki Huygensov bazen širok je oko 450 kilometara i leži na kraterima bogatim južnim visoravnima. U ovom području postoje mnogi ožiljci od udaraca, ali ni jedan nije toliko zanimljiv kao "izduženi krateri".
Jedan od tih kratera se vidi na ovoj novoj slici koja prekriva područje od 133 x 53 kilometra na 21°J/ 55°I. Snimljena je 4. kolovoza 2010. godine i najmanji objekti razlučivi kamerom su otprilike promjera od 15 metara. Ovaj neimenovani izduženi krater leži južno od puno većeg Huygensovog bazena. Dugačak je otprilike 78 kilometara, na jednom kraju je širok 10 kilometara, na drugom 25 kilometara, a dubina mu je oko 2 kilometra.
Udarni krateri su uglavnom okrugli jer se projektili koji ih stvaraju zabijaju se u tlo prije no što udarni valovi eksplodiraju prema van. Stoga, zašto je ovaj krater izdužen? Rješenje nam se nameće iz okolnog pokrivača od materijala, izbačenog nakon prvotnog udara. Ovaj "izbačeni pokrov" je oblikovan poput leptirovih krila s dva izražajna režnja. Iz toga se može zaključiti da su dva projektila, vjerojatno polovice nekada cijeloga tijela, udarila u površinu planeta na ovom mjestu.
U samom krateru postoje tri dublja područja koja mogu biti dokaz da je bilo više od dva projektila. K tome, drugi izduženi krater leži na sjever-sjeverozapadu. Paralelan je s kraterom koji se vidi na ovoj slici što daje potporu ideji da je ove strukture stvorio niz projektila. U ranim 1980.-ima, znanstvenici su dali prijedlog po kojem su izdužene kratere prouzročile nadolazeće skupine orbitalnih krhotina sljedeći putanje koje su s vremenom nestajale. Kako su krhotine spiralno prilazile prema planetu, s vremenom su ga i pogodile pod niskim kutom i tako izdubile izdužene kratere.
Ovaj pokrov izbačenog materijala sadrži mnoge manje kratere, što nam daje do znanja da je prvotni krater nastao relativno davno i da je i sam postao metom daljnjih udaraca. K tome, postoji i nekoliko manjih kanalića na pokrovu što nam pak govori da se udarac odvio na površini bogatoj hlapljivim elementima, možda čak i vodom, koji su bili otopljeni vrućinom uzrokovanom udarom i tako otekli malo dalje. Ispod istočnoga ruba kratera nalaze se dva dobro oblikovana i relativno duboka kratera. Oni su se probili kroz pokrov izbačenog materijala te su zbog toga nastali nakon nastanka velikog kratera. Unatoč njihovoj veličini od 4 i 5 kilometara, ovi manji krateri ne pokazuju nikakve indikacije prisutnosti vode.
Sjeverno se nalazi još jedan krater koji je vjerojatno stariji jer je izbačeni materijal leptirastog oblika djelomično protekao unutra. Nekoliko je odrona modificiralo strmi rub kratera. To se može najbolje vidjeti na dva manja kratera na rubu, koji su djelomično očuvani jer su im se dijelovi kratera odronili. Formacija ovih izduženih kratera nije gotova, Marsov mjesec Phobos zabit će se u planet za nekoliko desetaka milijuna godina, pri tome će se raspasti i vjerojatno stvoriti nove kratere diljem površine.
Izvor: European Space Agency