Što znamo o Plutonu nakon preleta sonde New Horizons
Nakon gotovo desetogodišnjeg putovanja, NASA-ina letjelica New Horizons preletjela je 14. srpnja pored Plutona, (planeta) otkrivenog prije tek 85 godina, na samo dvanaestak tisuća kilometara od njegove površine, postavši tako prva misija u povijesti koja je otišla tako daleko u svemir.
Nešto više od četiri i pol sata nakon što su brzinom svjetlosti poslani s letjelice, te oko trinaest sati nakon njena preleta pored Plutona, radio signali koji su potvrdili da je New Horizons ‘preživjela’ prelet, primljeni su u večernjim satima 14. srpnja pomoću Deep Space Network antene.
“Imamo ispravnu letjelicu, snimili smo podatke o Plutonu, i nastavili smo dalje, u prostranstva iza Plutona,” rekla je voditeljica misije Alice Bowman.
Tijekom samog preleta, koji se odvijao pri brzini od oko 50 000 kilometara na sat i na visini od oko 12 500 kilometara od površine Plutona, letjelica nije slala nikakve podatke na Zemlju, kako bi se sakupilo što više podataka o samom Plutonu. Tim više što letjelica nije u stanju istovremeno slati i primati podatke.
Zasad zadnje slike koje su primljene s NASA-ine letjelice snimljene su u ponedjeljak, 13. srpnja, kada je letjelica bila na oko 768000 kilometara od površine Plutona. Ove su slike poslane kako bi se osiguralo da, u slučaju katastrofalnog scenarija, ne bude baš sve izgubljeno.
Sada kada znamo da je letjelica uspješno snimila i preletjela Pluton, trebat će punih 16 mjeseci da se svi ti podaci, koje je sakupila, pošalju natrag na Zemlju.
A slike koje je NASA objavila, iako nisu najdetaljnije koje ćemo imati prilike vidjeti, već su otkrile mnogo toga i otvorile mnoge rasprave i nagađanja o Plutonu i njegovu najvećem mjesecu, Charonu.
Slike Plutona u boji, koje se trenutno mogu vidjeti na internetu, ne predstavljaju stvarne boje, one koje bismo vidjeli golim okom. Razlog zašto su stvarne boje dovedene do zasićenja leži u činjenici da se na ovaj način mogu lakše uočiti i analizirati površinske strukture.
“Ove slike pokazuju kako su Pluton i Charon uistinu kompleksni svjetovi. Mnogo se toga tamo događa. Naša ekipa već se bavi identifikacijom raznih područja Plutonove površine i procesa koji su je oblikovali,” rekao je znanstvenik Will Grundy, te dodao kako “sve što sada kažemo može se kasnije pokazati kao pogrešno”.
“Napravili smo ovakve slike kako bismo lakše mogli uočiti krajolik na površini Plutona. One nam, na intuitivan način, pokazuju da ćemo puno toga naučiti iz podataka koji nam tek trebaju stići,” pojasnio je znanstvenik Dennis Reuter.
A osim što su prve pristigle slike pokazale da je površina Plutona neočekivano raznolika, one su otkrile i neke neočekivane činjenice o nekim već otprije poznatim značajkama Plutona i njegova mjeseca Charona.
Iako se vjerovalo kako je srcolika tvorevina na površini Plutona izgrađena od dvije slične polovice, najnovije slike demantirale su ta vjerovanja. Pokazuje se, naime, kako je zapadna polovica glatka i prekrivena ledom, dok je istočna ispunjena kraterima, od kojih neki mogu biti i više milijardi godina stari.
“Ono što vidimo na površini jest povijest sudaranja, i aktivnosti u smislu struktura koje možemo definirati kao tektonske, koje ukazuju na unutarnje aktivnosti koje su se događale u prošlosti ili se i dan danas događaju. Pluton ima jasne atmosferske cikluse - na površini sniježi, nakon čega snijeg sublimira i odlazi u atmosferu svakih 248 godina, koliko traje orbitalni ciklus Plutona,” rekao je Alan Stern, NASA-in znanstvenik.
“Topografske slike će nam pokazati što je visoko, što nisko na ovim Plutonu. Slike u boji će nam otkriti različite strukturne objekte, dok će nam termalne slike otkriti temperaturne slojeve i pojaseve na površini Plutona,” dodao je Stern.
Slike su također nedvosmisleno pokazale kako je Pluton najveći objekt u Kuiperovom pojasu, koji se proteže u prostranstvima iza Neptuna. Promjera većeg no što su znanstvenici vjerovali, koji mjeri 2370 kilometara, Pluton je definitivno veći od Haumea, Makemakea i Erisa, objekata koji su u više navrata bili smatrani najvećim objektima Kuiperova pojasa.
Osim toga, iz slika se može vidjeti i neočekivani crvenkasti ton sjevernog pola Charona, što daje naslutiti kako se u tom području na površini mjeseca nalaze iste one tvari koje Plutonu daje crvenkasto-smeđu boju. Iako su znanstvenici već i takav scenarij razmatrali, on ide u prilog teoriji kako se molekule, koje napuštaju atmosferu Plutona, zapravo skupljaju na sjevernom polu Charona.
Koje su od postojećih teorija točne, a koje nisu, pokazat će slike koje će u narednih 16 mjeseci stizati na Zemlju. Ono što je sigurno jest da ovim preletom pored Plutona i dalje, dobivamo jedan sasvim novi uvid u dosad nepoznati dio svemira.
“Ovo je upravo ono što dobijete kada prvi puta vidite novi svijet. Mi svi danas ovo proživljavamo,” rekla je znanstvenica Kimberly Ennico Smith.
Izvor: Space.io9.com, Earthsky.org, Iflscience.com, Nbcnews.com