Otkrivene dobrobiti tjelovježbe kod trudnica s visokim krvnim tlakom
Svi znamo da se sve što trudna žena radi odražava na dijete. Počevši od onog što konzumira pa sve do toga u kakvom se okruženju kreće te je li izložena kakvom stresu. Tjelovježba pomaže u oslobađanju od stresa i izbacivanju negativne energije iz tijela. Dakle i trudnice bi trebale, u skladu sa svojim fizičkim mogućnostima, redovito vježbati kroz cijelu trudnoću. To se pogotovo odnosi na one trudnice koje imaju zdravstvenih problema tijekom trudnoće, kao što je povišeni krvni tlak. Često im se pogrešno savjetuje da moraju što više mirovati.
Suprotno uvriježenom mišljenju, redovita tjelovježba prije i tijekom trudnoće može imati pozitivne učinke za žene koje razviju visoki krvni tlak tijekom trudnoće, rekao je profesor fiziologije Jeff Gilbert, sažimajući novu studiju njegova istraživačkog tima, koja će biti objavljena u prosinačkom izdanju časopisu Hypertension.
Gilbertov je tim primijetio da je hipertenziju u posteljici, uzrokovanu nedovoljnim priljevom krvi, kod štakora ublažilo vježbanje te je bilo popraćeno obnovom nekoliko kružnih čimbenika koji su, nedavno se pokazalo, važan faktor u uzrokovanju visokog krvnog tlaka povezanog s preeklampsijom.
Hipertenzivni poremećaji u trudnoći, poput preeklampsije, najčešće su komplikacije koje se pojavljuju u trudnoći. Pojavljuju se čak u 5 do 8 posto trudnoća. Globalno, zbog preeklampsije i drugih hipertenzivnih bolesti u trudnoći, godišnje umire 76 000 majki i 500 000 dojenčadi, tvrdi Zaklada za preeklampsiju.
Gilbert kaže: „Podaci iz naših istraživanja pokazali su da postoji mogućnost da režim tjelovježbe, ako je započet prije trudnoće i koji se održava tijekom trudnoće, može biti važan način kojim bi žene mogle ublažiti rizik od preeklampsije. Tu svakako još ima neodgovorenih pitanja; kada i koliko vježbanja je potrebno te mora li se početi s vježbanjem prije trudnoće da bi se ti blagotvorni učinci pojavili. Daljnja istraživanja su potrebna kako bi se utvrdilo može li se vježbanje koristiti u terapeutske svrhe za hipertenziju uzrokovanu nedovoljnim priljevom krvi u posteljici.
„Bez obzira na sve, ovi rezultati su svakako ohrabrujući.“ dodao je on.
Prethodna klinička i epidemiološka istraživanja odavno sugeriraju da redovito vježbanje prije i tijekom trudnoće smanjuje rizik od preeklampsije, ali do nedavno su nedostajala mehanistička istraživanja o toj temi. Iako su ovi rezultati uzbudljivi, još uvijek postoje sigurnosni problemi koje treba klinički provjeriti, tako da se trudnicama čije su se trudnoće zakomplicirale zbog visokog krvnog tlaka i dalje govori kako ne bi trebale vježbati.
Surađujući s National Institutes of Health guidelines for animal use, Gilbertov tim je inducirao hipertenziju kod trudnih štakora, smanjivši protok krvi do posteljice i pratio trudnoću nakon šest tjedana vježbanja na kotačima za trčanje. Životinje u eksperimentalnoj i kontrolnoj skupini trčale su oko 30 km tjedno prije trudnoće i oko 4,5 km tjedno tijekom trudnoće.
Trčanje na kotaču prije i tijekom trudnoće smanjilo je krvni tlak. To je također poboljšalo kruženje koncentracije vaskularnog endotelnog faktora rasta i vratilo ravnotežu između tog faktora i topive tirozin kinaze 1 koja ograničava rast krvnih žila i njihovu funkciju. Istraživanje sugerira da tjelovježba snižava visoki krvni tlak održavanjem tih dvaju čimbenika koji potiču pravilan rast krvnih žila i njihovu pravilnu funkciju u ravnoteži.
Vježbanje je također poboljšalo funkciju endotelnih stanica i smanjilo oksidativni stres kod hipertenzivnih štakora. Težina fetusa nije bila ugrožena vježbanjem, te nije bilo očitih znakova fetalnog stresa kod štakora s povišenim krvnim tlakom koji su vježbali, rekao je Gilbert.
Izvor: University of Oregon