Ekvinocij donosi proljeće na sjevernu hemisferu s nejednakim vremenskim zaokretom
U ponedjeljak 20. ožujka u 17.24 h nastupio je proljetni ekvinocij. U tom trenutku sunce dolazi na jedno od dva mjesta gdje njegove zrake sijaju izravno na ekvator. Tada će jednako sjati na obje polovice Zemlje.
Točnije, u tom trenutku, sunce će sjati izravno na ekvator na točki iznad Tihog oceana, otprilike 3100 km jugoistočno od Havajskog otočja.
Dok je većina nas odrastala, uvijek se činilo da je prvi dan proljeća 21. ožujka, a ne 20. ožujka. Ali sada za Sjevernoamerikance proljeće počinje 20. ožujka. Zapravo, tijekom 20. stoljeća, 21. ožujka zapravo je bio iznimka, a ne pravilo, s ekvinocijem na taj dan samo 36 puta. Od godina 1980. do 2102. dolazi najkasnije do 20. ožujka.
Naime, sljedeće godine proljeće će službeno početi 19. ožujka. Do ovog pomaka datuma dolazi jer Zemljina eliptična orbita mijenja orijentaciju svoje osi i zato što godina nema paran broj dana. Nenormalnosti našeg gregorijanskog kalendara, kao što je uključivanje prijestupnog dana u godinama stoljeća djeljivog s 400, također doprinose sezonskom pomaku datuma. Da 2000. godina nije prijestupna, ekvinocij bi ove godine bio u utorak 21. ožujka, a ne u ponedjeljak.
Druga složenost koja uključuje proljetni ekvinocij tiče se aksioma, "jednaki dani i jednake noći na ekvinocij". Ipak, svake godine uvijek dobijem barem jedan ili dva upita zašto to nije tako. Možda je netko letimice pregledavajući vremensku prognozu u svojim novinama na dan ekvinocija, pogledao okvir almanaha koji daje lokalno vrijeme izlaska i zalaska sunca te primijetio da duljina dana i noći uopće nije jednaka. Zapravo, na datume ekvinocija u ožujku i rujnu, duljina dnevnog svjetla zapravo je dulja od tame za nekoliko minuta.
Jedan faktor koji treba uzeti u obzir je da kada govorimo o izlasku i zalasku sunca, to se odnosi na to kada se gornji rub sunca pojavi na horizontu. Ni njegov centar, ni donji rub.
Sama ta činjenica učinila bi da vrijeme izlaska i zalaska sunca bude malo više od 12 sati u danima ekvinocija. Sunčev prividni promjer otprilike je jednak pola stupnja.
No glavni razlog zašto se to događa je Zemljina atmosfera; ponaša se poput leće i lomi (savija) svoju svjetlost iznad ruba horizonta. U svojim izračunima vremena izlaska i zalaska sunca, američka pomorska zvjezdarnica rutinski koristi 34 lučne minute za kut loma i 16 lučnih minuta za polu/polovicu promjera sunčevog „diska”. Drugim riječima, geometrijsko središte sunca zapravo je više od osam desetina stupnja ispod ravnog i nezaklonjenog horizonta u trenutku izlaska sunca.
Kao rezultat navedenog, vidimo sunce nekoliko minuta prije nego što njegov „disk” stvarno izađe i nekoliko minuta nakon što stvarno zađe. Dakle, našoj atmosferi možete zahvaliti što nam produžuje dane; duljina dnevnog svjetla bilo kojeg dana zapravo se povećava za otprilike šest ili sedam minuta.
Dakle... kada gledate sunce kako izlazi iznad horizonta pri izlasku ili se spušta ispod horizonta pri zalasku, zapravo gledate u iluziju – sunce zapravo nije tamo, nego je ispod horizonta!
Sada znate ... kad ne vidite!
Izvor: SPACE