Intenzivnije grmljavinske oluje povezane s globalnom klimatskom varijabilnošću
Velike grmljavinske oluje na jugu SAD-a spadaju među najjače na Zemlji, a posljednjih su se godina pojačale u učestalosti i intenzitetu. Nova istraživanja pokazuju da su ti pomaci povezani s klimatskom varijabilnošću, a među njima i istraživanje koje je objavljeno u akademskom časopisu Nature Geoscience.
U istraživanju, znanstvenici s teksaškog sveučilišta College of Geosciences analizirali izotope kisika iz 30 do 50 tisuća godina starih stalaktita iz teksaških špilja kako bi razumjeli trendove prošlih grmljavinskih oluja i njihovo trajanje, koristeći radarsku kalibraciju za izotope kišnih padalina u regiji. Otkrili su da se, kad se olujni režimi prebace sa slabo na snažno organizirane u milenijskim vremenskim razmjerima, podudaraju s poznatim, globalnim naglim klimatskim promjenama kakve su bile tijekom zadnjeg ledenjačkog razdoblja, koje se dogodilo prije oko 120 tisuća i 11 500 godina.
Kroz modernu sinoptičku analizu istraživači su saznali da su grmljavinske oluje na jugu SAD-a snažno povezane s promjenama u obrascima vjetra i vlage koje se javljaju u mnogo većim razmjerima. Razumijevanje ovih promjena i različitih korelacija ne samo da će pomoći u rekonstrukciji prošlih pojava oluje, već i u predviđanju budućih uzoraka grmljavinskih oluja.
Jedna od autorica istraživanja, Courtney Schumacher, rekla je da znanstvenici razumiju današnje obrasce kiša i da velike oluje mogu iscrpiti izotope, ali i da će ovaj rad pomoći u predviđanju trendova oluja u budućnosti. Christopher Maupin, još jedan od autora, opisao je ograničenja koja postoje u bilježenju istinske raspodjele vremenskih događaja kroz vrijeme.
"Postoje doista važna pitanja o onome što se dogodilo u prošlosti u vezi s velikim vremenskim događajima koje dobivamo kroz mezoskalne konvektivne sustave (velike oluje) naspram ne-mezoskale (manje oluje)", rekao je Maupin. "Dobivamo toliko oborina od stvarno velikih oluja, a modeli mreže ne mogu bilježiti velike vremenske događaje, jer su same mreže tako velike. Paleoklimatologija tu pomaže u organiziranju događaja iz prošlosti kako bi razvila zapis o tome kako reagiraju na srednju klimu."
Schumacherina stručnost bila je potrebna da se povežu razni kišni događaji koji su se događali tijekom vremena. Imala je iskustva u radu s radarskim podacima i mjerenjima kiše na globalnoj razini. "Velike oluje koje prelaze stotine kilometara pružaju oko 50-80% kiše u Teksasu. U moderno doba, ove oluje imaju različite izotopske potpise", rekla je.
"Ove su grmljavinske oluje toliko velike da čak i ako većina kiše padne u Oklahomi, kiša u Teksasu i dalje će imati izotopski potpis ovih ogromnih oluja", izjavio je Maupin.
Izvor: Tamu.edu