Zamislite jednu stvar bez koje bi život na Zemlji bio nezamisliv... Mala je vjerojatnost da su vam na pamet pale pčele, no upravo su one jedan od faktora koji čine svijet oko nas - mogućim.
Ovi leteći dragulji su se kroz 100 milijuna godina evolucije razvili u savršene oprašivače. Pčele danas omogućuju reprodukciju biljnog svijeta, a rade velike usluge ljudima jer oprašuju usjeve. Ljudi su davno prepoznali važnu ulogu pčela pa tako prvi dokazi o pčelarstvu kao organiziranoj ljudskoj djelatnosti sežu 3 000 godine u povijest Bliskog Istoka.
Kako bi podigli svijet o važnosti pčela, UN je 20. svibnja proglasio Svjetskim danom pčela. Rezolucijom kojom je uveden predložila je Slovenija, a tu su odluku podržale sve članice Europske unije i mnogih drugih zemalja. Ovaj je dan postao posebno bitan s obzirom na to da broj pčela u svijetu dramatično opada, a o njihovom opstanku ovisi i opstanak cijelog ekosustava.
Kao i svi drugi insekti, tijelo pčela podijeljeno je u tri dijela: glavu s dvije antene, torzo sa šest nogu i abdomen. Sve pčele imaju razgranate dlačice na određenim dijelovima tijela i dva para krila. Samo ženske pčele imaju žalce, koji su ustvari modificirane legalice, odnosno organi izvorno korišteni za polaganje jaja. Mnoge su vrste pčela karakteristične crne i žute boje, iako one dolaze u raznim bojama, uključujući zelenu, plavu, crvenu ili crnu. Neke su prugaste, a neki čak imaju i metalni odsjaj. Također dolaze u različitim veličinama, od velikih pčela drvarica i bumbara do sitnih pčela poput vrste Perdita minima, koja je veličine manje od dva milimetra.
Postoji više od 20 000 vrsta pčela diljem svijeta, uključujući medonosnu pčelu koja potječe iz Euroazije i uvezena je širom svijeta kao pripitomljena vrsta. Mnoge vrste divljih pčela rasprostranile su se na svim kontinentima, osim na Antarktiku. U Sjevernoj Americi postoji približno 4 000 autohtonih vrsta pčela koje zauzimaju ekosustave od šuma do pustinja do travnjaka. Europa je dom otprilike 10% od ukupnog broja vrsti.
Pčele se hrane isključivo šećernim nektarom i peludom bogatim proteinima iz biljki koje cvjetaju, za razliku od mesojednih osa iz kojih su evoluirale. Kako se hrane, tako istovremeno izvode kritični čin oprašivanja. Pčele ulaze u cvijet u kojem se nalazi slasni nektar, pri čemu se za dlačice an njihovim tijelima hvata dio peludi. Dio peludi zatim pada na sljedeći cvijet koji posjete i tako se vrši oplodnja cvijeća. Pčele oprašuju nevjerojatnih 80% svih biljka koje cvatu, uključujući približno 75 posto voća, orašastih plodova i povrća. Stoga nije pretjerivanje zaključiti kako su zaslužne za gotovo svaki treći zalogaj koji stavljamo u usta.
Iako sve ženske pčele mogu ubosti, to čine samo kada osjete prijetnju. Medonosne pčele, s košnicama ispunjenim medom i ličinkama koje trebaju zaštitu, obično su agresivnije i vjerojatnije je da će ubosti za razliku od pčela samica.
Pčele započinju život u jajašcima, koja se izležu u ličinke. Za razliku od pripitomljenih medonosnih pčela ili bumbara koji također oblikuju košnicu, većina pčela su usamljene gnijezdilice. Ne stvaraju košnice, ne proizvode med i ne žive zajedničkim životnim stilom. Ovakve pčele svoja jaja polažu u niz malenih komora u tunelima u zemlji, šupljim stabljikama biljaka ili u oronulom drveću. Takve pčele samice mogu poživjeti i do godinu dana, dok pčele u roju obično žive oko mjesec dana, uz iznimku kraljice koja može poživjeti i do jedne godine.
Mužjaci pčela žive kraće i nikada ne skupljaju pelud, niti imaju drugih obaveza unutar roja. Ženke pčela obavljaju sav posao izrade gnijezda i opskrbe zajednice i mladunčadi te su opremljene anatomskom strukturom koja im omogućuje pohranjivanje peludi. Nakon što oplode kraljicu, mužjacima pčela otpada žalac i ugibaju. Unutar roja uglavnom se nalaze samo ženke pčela, a od njih se razmnožava samo kraljica. Ona ne radi ništa do lijeganja jajašca, a može izleći i do 1 500 jajašca dnevno. Većina pčela sakuplja med s raznog cvijeća, dok neke od njih skupljaju isključivo s određenog cvjetnog roda ili cvijeća određene boje.
Zašto volimo pčele, a ne volimo ose?
Manjak razumijevanja za važnu ulogu koju ose imaju u ekosustavu glavni je razlog zog kojeg su univerzalno prezrene među ljudima, dok su pčele uglavnom dobro prihvaćene, pokazala je studija s UCL-a. Oba su insekta podjednako važna za ekosustav, ali i ekonomski sustav čovječanstva. Ose, baš kao i pčele, reguliraju populaciju nametnika na usjevima, posebice onih koji prenose zarazne bolesti.
Nedavno je istraživanje provedeno na 748 ispitanika iz Ujedinjenog Kraljevstva pokazalo da je većina njih zaista imala izrazito negativan stav prema osama, a istovremeno su pokazivali manjak interesa za činjenice o prirodi i manjak znanja o dobrobiti koju donose ose. Studija je objavljena u časopisu Ecological Entomology, a tim znanstvenika je nakon provedeno istraživanja ustanovio da postoji i vrlo malen broj znanstvenih studija koje se bave ovom temom.
"Jasno je da imamo vrlo različit emocionalni odnos prema osama i pčelama - vrlo dugo živimo u skladu s pčelama, pripitomljavajući neke vrste, dok interakcija čovjeka i ose često bude neugodna jer uništavaju piknike i gnijezde se u našim domovima , "objasnio je autor studije, dr. Seirian Sumner. "Unatoč tome, moramo aktivno popraviti negativnu sliku koju imamo o osama kako bismo zaštitili ekološke blagodati koje imaju za naš planet. Suočavaju se sa sličnim padom kao pčele i to je nešto što svijet ne može priuštiti."
Mužjaci i ženke ne vole isto cvijeće
Jedno je istraživanje pokazalo da mužjaci i ženke pčele preferiraju nektar s različitog cvijeća. Prehrana ženskih i muških pčela iste vrste mogla bi se razlikovati jednako kao i prehrana različitih vrsta pčela, pokazala je studija objavljena u časopisu PLOS ONE.
"Boljim razumijevanjem faktora koji cvijeće čine privlačnim različitim vrstama pčela, možda možemo postati pametniji u očuvanju pčela.", rekao je vodeći autor studije, Michael Roswell, doktorand u Odjel za ekologiju, evoluciju i prirodne resurse Sveučilišta Rutgers-New Brunswick.
Istraživači su u New Jerseyu sakupili 18 698 pčela od 152 različite vrste. Ove su pčele posjetile 109 vrsta cvijeća na šest poluprirodnih livada s vrlo obilnim i raznolikim cvjetovima. Livade su se sastojale uglavnom od cvijeće koje privlači oprašivače.
"Primijetili smo neke intrigantne obrasce, u kojima se čini da muške pčele preferiraju ili ih izbjegavaju neke biljne obitelji ili da mužjaci imaju relativno manje apetita za cvijećem koje proizvodi samo pelud, a ne nektar.", rekao je. "To bi moglo pomoći u određivanju prave kombinacije cvijeća kojom bi se dugoročno poboljšalo očuvanje pčela."
Pčele trebaju mnogo šarenila
Do sada su znanstvenici pretpostavljali su da su staništa s intenzivnom poljoprivrednom proizvodnjom općenito loša za pčele zbog izloženosti pesticidima i vrlo ograničenog izbora prehrambenih resursa i mjesta za gniježđenje. Izumiranje pčela u svijetu donekle je pripisano ovom faktoru. No, pokazalo se da pčele mogu dobro uspijevati na poljoprivrednim područjima, pod uvjetom da imaju pristup onim što se nazivaju stanišnim otocima s visokom biljnom biološkom raznolikošću, pokazala je studija objavljena u časopisu Scientific Reports.
Da bi izveli studiju, znanstvenici su postavili kolonije pčela na tri različita staništa. "Odabrali smo prirodne šume, urbane vrtove i plantaže makadamije s intenzivnom poljoprivrednom uporabom i promatrali razvoj i proizvodnju pčela radilica, matica i novih kolonija", kaže dr. Benjamin Kaluza, vodeći autor studije. Također su analizirali nutritivnu kvalitetu sakupljenog peluda i meda i ocrtali biološku raznolikost na tim staništima.
Pokazalo se da je kvaliteta života pčela bila najviša u vrtovima u bioraznolikoj šumi, a najniža u nasadima. Kako je biljna raznolikost opadala, tako su i pčele proizvodile manje potomstva, a kolonije su se smanjivale u veličini. "Pčelama je potrebna raznolikost", zaključuje Kaluza. "Samo u okruženjima bogatim biljnim vrstama pronalaze kontinuirano dovoljnu, uravnoteženu i visokokvalitetnu hranu i druge resurse."
Herbicid ne ubija samo korov, nego i pčele
Pokazalo se da najčešće sredstvo za ubijanje korova u svijetu ipak ubija više od samih korova. Novo istraživanje Sveučilišta Texas u Austinu pokazuje da medonosne pčele izložene glifosatu, aktivnom sastojku Roundupa, gube neke korisne bakterije u crijevima i tako postaju osjetljive na infekcije i smrt od štetnih bakterija.
Budući da glifosat onemogućava važan enzim koji se nalazi u biljkama i mikroorganizmima, ali ne i kod životinja, pretpostavlja se da nije toksičan za životinje, uključujući ljude i pčele. Istraživači su pčele izlagali razinama glifosata za koje se zna da se javljaju na poljima, u dvorištima i uz ceste.
Istraživači su na leđima pčela nacrtali točkice kako bi ih mogli pratiti i kasnije ponovno uhvatiti. Tri dana kasnije, primijetili su da je herbicid značajno smanjio zdrav crijevni mikrobiom pčela. Od osam dominantnih vrsta zdravih bakterija u pčelama, utvrđeno je da ih je nakon izlaganja herbicidu bilo četiri manje. Najteže pogođena bakterijska vrsta, Snodgrassella alvi, ključni je mikrob koji pčelama pomaže u obradi hrane i obrani od patogena.
Pčele s oštećenim crijevnim mikrobiomima također su imale veću vjerojatnost da će uginuti nakon što su kasnije bile izložene patogenu, Serratia marcescens, u usporedbi s pčelama sa zdravim crijevima. Serratia je rašireni patogen koji inficira pčele širom svijeta. Otprilike polovica pčela sa zdravim mikrobiomom još je uvijek bila živa osam dana nakon izlaganja patogenu, dok je s druge strane preživjela tek oko desetina pčela s narušenim mikrobiomom.
"Potrebne su nam bolje smjernice za upotrebu glifosata, posebno u pogledu izloženosti pčela, jer trenutne smjernice pretpostavljaju da herbicidi ne štete pčelama. Naše istraživanje pokazuje da to nije istina“, zaključio je Erick Motta, jedan od vodećih autora ove studije.
Sićušne pčele igraju važnu ulogu u tajnom seksualnom životu stabala
Ovi mali oprašivači promiču genetsku raznolikost na velikim udaljenostima, pokazala je studija sa Sveučilišta u Texasu. Studija je pružila uvid u to kako male životinje koje oprašuju biljke promiču genetsku raznolikost koja je ključna za prilagodbu biljaka u uvjetima bolesti, klimatskih promjena i drugih prijetnji važnih za izazova u poljoprivredi i pošumljavanju širom svijeta.
U studiji objavljenoj u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, istraživači su identificirali putove kojima su se stotine divljih pčela kretale do i sa drveća koje su oprašivale, kroz šumsku površinu veću od 690 hektara.
Na iznenađenje biologa, najmanje pčele uspjele su prevaliti udaljenost jednako kao i njihovi veći rođaci, često djelujući kao male sparivatelji za drveće odvojeno više od dva kilometra. U polovici slučajeva kada je par stabala odvojenih značajnom udaljenošću zajedno stvorio plod, pelud je nosila pčela koja nije bila veća od zrna riže.
S obzirom na to da to da ove pčelice koje spajaju drveće na daljinu sprječavaju križanje srodih biljaka, one ustvari pomažu drveću u stvaranju nove generacije potomstva koja će ih zamijeniti.
„Obično se nismo pitali kako oprašivači utječu na način na koji se geni prenose kroz generacije, ali to je nevjerojatno važno za dugotrajnu perzistenciju populacije", rekla je Shalene Jha, izvanredna profesorica integrativne biologije i glavna autorica studije.
I pčelama ljeti može postati jako vruće – evo što im pomaže
Ako ste ikada za vrijeme vrućeg ljetnog dana prošli pored pčelinjeg gnijezda, vjerojatno ste bili previše usredotočeni na izbjegavanje uboda pa se niste zapitali kako se pčele rashlađuju. Ne brinite, Harvardski su se znanstvenici za vas odgovorili na to pitanje.
Medonosne pčele žive u velikim, zgusnutim šupljinama košnice, često u dupljama drveća s uskim otvorima. Kad unutar košnice postane prevruće, skupina pčela odlazi do ulaza i koristi svoja krila kao lepeze kako bi izvukla vrući zrak i omogućila ulazak hladnijeg zraka. Pitanje je, kako se pčele samoorganiziraju u ove žive ventilacijske jedinice?
Kako bi to otkrili, tim istraživača izmjerio je temperaturu te protok zraka u gnijezdo i iz njega, kao i položaj i gustoću pčela koje su se poredale na ulazu. Primijetili su da su se, umjesto da se šire po cijelom ulazu u gnijezdo, pčele skupljale na najtoplijim područjima i zadržavale ona područja koja su imala najveći odljev zraka odvojena od hladnijih područja s najvećim dotokom zraka.
Istraživači su otkrili da su sva ta ponašanja povezana s okolišnom fizikom gnijezda. Lepršanje prema van omogućuje pčelama da osjete temperaturu uz gnijezdo; različiti pragovi temperature omogućuju kontinuiranije provjetravanje i stabilniju temperaturu košnica; i, zbog fizike trenja i protoka, skupljanje kako bi se odvojio dotok od odljeva omogućuje ulazak hladnijeg zraka u gnijezdo.
"Šire gledano, naša studija još jednom naglašava potrebu da se uzmu u obzir i biološki organizmi i njihovo fizičko okruženje kako bi se razumjelo bogatstvo kolektivne eko-fiziologije, obilježja samog života", rekao je jedan od autora studije, L Mahadevan.
Pčele i ose zaista su malena čuda prirode i previše su važne za opstanak čitave Zemlje. Nema potreba za panikom kada se susretnete. Ako ne počnete mahati rukama neće vas ni osa napasti. Brzo se udaljite od insekta te uživajte u promatrajući pčelice sada kada znate svašta o njima.
Izvori: Wiley Online Library, Rutgers, Universitat Wursburg, UNIVERSITY OF TEXAS AT AUSTIN, PNAS, Harvard