Kako smo pobjegli Velikom prasku - nova teorija o putovanju kroz vrijeme
Profesorica s Griffithovog centra za kvantnu dinamiku, dr. Joan Vaccaro, je riješila anomaliju konvencionalne fizike i pokazala da bi misteriozni učinak nazvan „T narušavanje“ mogao biti porijeklo razvoja vremena i zakona očuvanja.
Kršenje pravila fizike
„Počinjem kršenjem pravila fizike, što je, moram priznati, prilično smjelo, ali željela sam bolje razumjeti vrijeme, a konvencionalna fizika to ne može“, rekla je dr. Vaccaro. „Na posljetku razumijem konvencionalnu fiziku. To znači da pravila koja kršim nisu osnovna. To također znači da mogu vidjeti zašto Svemir ima ta pravila. Mogu vidjeti i zašto Svemir ide naprijed u vremenu.„
U njenom istraživanju objavljenom u časopisu The Royal Society, dr. Vaccaro kaže da T narušavanje, ili narušavanje simetrije vraćanja vremena (T) tjera Svemir i nas u njemu u budućnost.
T narušavanje
„Ako T narušavanje nije uključeno, onda mi ne bismo napredovali u vremenu nego bismo zapeli u Velikom prasku, tako da ovo pokazuje kako smo pobjegli Velikom prasku.“
„Saznala sam da je mehanizam koji nas tjera u budućnost razlog zašto starimo i razlog zašto napredujemo u vremenu“, kaže dr. Vaccaro. „Svemir mora biti simetričan u vremenu i prostoru sveukupno. Ali znamo da se čini da postoji preferirani smjer u vremenu jer neprestano starimo, a ne postajemo mlađi.“
Anomalija koju dr. Vaccaro rješava uključuje dvije stvari na koje konvencionalna fizika ne računa – smjer vremena i ponašanje mezona (koji se drugačije raspadaju ako vrijeme teče u suprotnom smjeru).
AKO VAM SE SVIDIO OVAJ TEKST: Podržite portal donacijom za kavu :)
Ponašanje mezona i smjer vremena
Pokusi pokazuju da ponašanje mezona ovisi o kretanju vremena, tj. „ako se promijeni smjer vremena, mijenja se i njihovo ponašanje“, kaže ona.
„Teorije konvencionalne fizike mogu promatrati samo jedan smjer vremena i jednu vrstu kretanja mezona, stoga su oni po tom pitanju asimetrični. Ali, problem je u tome da Svemir u cjelosti ne može biti asimetričan.“
„To znači da teorije fizike moraju biti simetrične u vremenu. Kako bi bile simetrične u vremenu, morali bismo računati na oba smjera kretanja vremena i oba načina ponašanja mezona. To je anomalija u fizici koju pokušavam riješiti.“
Dr. Vaccaro predstavlja svoj rad na događaju Soapbox Science koji se održava u Brisbaneu u sklopu Nacionalnog tjedna znanosti, a rad se zove „Značenje vremena: zašto Svemir nije stao pri Velikom prasku i kako smo „sada“, a ne u nekom drugom vremenu.“
Predmeti u prostoru i vremenu
Bez T narušavanja ta teorija bi dala vrlo čudan Svemir. Predmet poput šalice bi mogao biti smješten u vremenu baš kao što se može nalaziti u prostoru.
„On postoji na samo jednom mjestu u prostoru i u samo jednom trenutku u vremenu. Nema ništa neobično u tome da je na samo jednom mjestu u prostoru, ali postojanje u jednoj točki u vremenu znači da bi predmet mogao biti stvaran samo u tom trenutku u vremenu, a zatim bi odmah nestao.“
„To znači da bi se prekršilo očuvanje tvari. Također znači da ne bi bilo napretka u vremenu. Ljudi bi samo postojali u jednom trenutku u vremenu, ne bi iskoristili „tijek vremena.“
Promjene u teoriji
Kada dr. Vaccaro doda T narušavanje teoriji, stvari se dramatično promijene.
„Šalica se sada može nalaziti u bilo kojem i svakom vremenu“, kaže ona. „To znači da teorija sada sadrži očuvanje tvari, jer očuvanje je nastalo iz teorije, umjesto da se njegova prisutnost pretpostavi. Štoviše, predmeti se mijenjaju vremenom, šalice se slome i razbiju, a ljudi stare i proživljavaju „tijek vremena“. To znači da teorija sada ima napredovanje u vremenu.
Naredni stupanj istraživanja bit će stvaranje eksperimenata koji će provjeriti predviđanja teorije.
Izvor tekst, slika: Science Daily