Oksitocin iz zagrljaja djeluje poput kanabisa
Kako god ga zovete, molekula ljubavi, kemikalija umiljavanja ili hormon grljenja, tj. oksitocin igra veliku ulogu u povezivanju ljudi. Na primjer, otkriveno je da puštanje oksitocina iz spreja među majmunima djeluje na njihovo društveno ponašanje, čini ih komunikativnijim i potiče interakciju s drugima. Između ostalog, marihuana na ljudsko ponašanje ima sličan učinak, ali nije sasvim jasno kako točno djeluje.
Oksitocin i marihuana
Sada nam novo istraživanje donosi nove podatke i pokazuje vezu između te dvije vrlo različite tvari. Pokazalo se da bi oksitocin društvene odnose mogao učiniti više nagrađujućim i ugodnijim poticanjem našeg sustava. Kako se navodi u istraživanju, to se događa tako što se potiče otpuštanje druge kemikalije divnog naziva, tzv. „ molekule blaženstva “ anandamide, koja se tako zove zbog činjenice da receptori u mozgu koje ona aktivira dovode do pojačane motivacije i sreće.
To je prvi put da je pokazano kako ovaj neurotransmiter koji ima svojstva slična marihuani doprinosi socijalizaciji, a daje nam i dalji uvid u to kako oksitocin djeluje na mozak. Važno je da bi nam ova otkrića mogla pomoći da razumijemo mehanizme koji stoje iza određenih društvenih poremećaja, na primjer kod ljudi s autizmom, i upućuju na mogući put kojim bi se mogao tražiti lijek.
Endokanabionoidi
Vratit ćemo se malo unatrag. Endokanabionoidi, kao i anandamidi, su molekule koje naše tijelo proizvodi kako bi djelovalo na isti sustav na koji djeluje marihuana. Veže se za receptore na raznim stanicama po cijelom tijelu, a koji se zovu kanabionoidni receptori . Raniji radovi su pokazali da je andokanabionoidni sustav uključen u upravljanje neuronalnim signaliziranjem iz dijela mozga nucleus accumbens , koji se pokazao ključnim za djelovanje oksitocina na društvenost.
Testiranja na životinjama
Kako bi ovu vezu pomnije proučili, znanstvenici sa Sveučilišta u Kaliforniji, u Irvineu su promatrali mozak mladih miševa iz grupa koje su od ostalih miševa bile odvojene 24 sata, a zatim su ih vratili u grupu ili su ih držali same naredna tri sata. Otkrili su da je društveni kontakt pojačao otpuštanje anandamide u dijelu nucleus accumbens, dok je samoća imala suprotan učinak. Rezultat je bilo djelovanje kanabionoidnih receptora, a otkrili su da je to pojačalo društvenost među njima.
Poduzimajući korak dalje, članovi tima su željeli vidjeti kako se oksitocin, za koji je poznato da jača i roditeljske i društvene veze, uklapa u tu novu priču. Nakon stimulacije stanica mozga koje potiču proizvodnju oksitocina, primijetili su dodatni poticaj u aktivnosti anandamide u dijelu nucleus accumbens. Ali, kada su lijekovima blokirali receptore oksitocina, isti ishod nije bio prisutan.
Povezujući rezultate, članovi tima su otkrili da je veća razina anandamida poticala društvenost zaustavljanjem svog opadanja, što je dovelo do toga da miševi više vremena provode s drugima, u usporedni s onima kojima je dan placebo, što bi se moglo odnositi i na slučajeve društvenih nedostataka, na primjer kod autizma.
Moguća povezanost s liječenjem autizma
„Mislimo da u odnosu između signaliziranja oksitocina i anandamide kod autizma postoji nepravilnost“, rekla je voditeljica istraživanja, Daniele Piomelli. „Modeli autizma kod životinja imaju razne nepravilnosti u endokanabionoidnom signaliziranju.“ U tim modelima, kako je rekla Piomelli, povećane razine anandamide su isto kao i ranije ispravile nepravilnosti društvenog ponašanja. To postavlja mogućnost da bi se sličan učinak mogao postići i kod ljudi, te da bismo time mogli pomoći ljudima s autizmom da budu društveniji.
Izvor: Iflscience.com