Mogu li sekularne obitelji odgojiti djecu s moralnim vrijednostima?
Studija "Istraživačkog centra Pew" iz 2012. godine ukazuje na to da je sve više djece u SAD-u odgajano u nereligioznim obiteljima. Radi se o djeci sve brojnije sekularne populacije koja uključuje relativno novu i rastuću kategoriju Amerikanaca koji se nazivaju "Nones", zbog toga što se identificiraju s vjerovanjem u "ništa određeno".
Broj američke djece odgajane bez ikakve religije znatno je porastao od 1950-ih, kada je manje od 4% Amerikanaca živjelo u nereligioznim obiteljima. Proučavanje iz 2012. godine ukazuje na to da je 11% osoba rođenih nakon 1970. godine odgojeno u sekularnim obiteljima. To može objasniti trenutačnu situaciju gdje 23% odrasle populacije SAD-a kazuje kako nema religiju, a više od 30% njih između 18. i 29. godine govore isto.
Kako onda funkcionira odgajanje ispravne i moralne djece, bez molitvi za vrijeme jela te satova vjeronauka u školama? Po svemu sudeći, vrlo dobro.
Nereligiozni roditelji dosljedniji
Sekularne obitelji su daleko od toga da postanu disfunkcionalne i nihilističke, one pružaju siguran, zdrav i čvrst temelj djeci, ističe Vern Bengston, profesor gerontologije i sociologije na "Sveučilištu Južna Kalifornija". Promatrajući opsežno 40-godišnje istraživanje vezano uz religiju i obiteljski život, Bengston je došao do zaključka da se iza nereligioznih obitelji kriju vrlo funkcionalne obitelji s visokim stupnjem solidarnosti i emocionalne bliskosti te jakim etičkim standardima i moralnim vrijednostima. "Mnogi nereligiozni roditelji bili su dosljedniji i strastveniji oko vlastitih etičkih principa nego neki od 'religioznih' roditelja u našoj studiji", ističe Bengston.
Phil Zuckerman, profesor sociologije i sekularnih studija na "Sveučilištu Pitzer", naglašava kako njegova istraživanja potvrđuju to da je nereligiozni obiteljski život ispunjen vlastitim održavajućim moralnim vrijednostima i obogaćujućim etičkim propisima. Glavni među njima jesu: racionalno rješavanje problema, osobna autonomija, sloboda misli, izbjegavanje tjelesnog kažnjavanja, propitivanje svega te, iznad svega, empatija.
Za sekularne ljude moralnost je utemeljena na jednom jednostavnom principu - recipročnoj empatiji. Radi se o tzv. zlatnom pravilu koje nalaže da tretiramo ljude onako kako bismo sami željeli da oni tretiraju nas. To je drevni i univerzalni etički imperativ koji ne zahtijeva od nas nikakva nadnaravna vjerovanja. Tako je jedna majka ateistica vezano uz odgoj djece izjavila: "Učimo djecu što je ispravno, a što pogrešno tako što im nastojimo usaditi osjećaj empatije... kako se drugi ljudi osjećaju. Znate, trudimo se dati im osjećaj kako je to biti na drugoj strani njihova djelovanja. Ne vidim potrebu za Bogom u tome... Ukoliko je naša moralnost vezana uz Boga, što će se dogoditi ako u jednom trenutku počnete sumnjati u Božje opstojstvo?"
Sekularni tinejdžeri manje nesigurni
Rezultati takvog sekularnog odgoja djece su ohrabrujući. Studije su pokazale kako sekularni tinejdžeri u manjoj mjeri mare za to što "cool djeca" misle te u manjoj mjeri izražavaju želju da se uklope u društvo takve djece, nego što je to slučaj s njihovim religioznim kolegama i kolegicama. Kada ti tinejdžeri izrastu u "bezbožne" odrasle, pokazuju manje sklonosti prema rasizmu i seksizmu nego njihove religiozne kolege i kolegice, navodi studija "Sveučilišta Duke" iz 2010. godine. Nadalje, mnoga psihološka istraživanja pokazuju kako su odrasle sekularne osobe manje sklone osvetoljublju, nacionalizmu, militarizmu te su mnogo tolerantnije od religioznih odraslih osoba.
Valja također spomenuti jednu zanimljivu činjenicu iz područja kriminologije. Zemlje s najnižom stopom kriminala su upravo one čiju populaciju u velikom broju sačinjavaju osobe koje ne prihvaćaju nikakvu religiju, kao što su Švedska, Danska, Japan, Belgija i Novi Zeland. Je li to samo puka slučajnost ili pak dokaz da su vjernici ti koji su spremniji prekršiti moralne i pravne zakone u ime Boga i vjere?
Ukoliko sekularne obitelji ne bi mogle odgojiti moralnu djecu koja dobro funkcioniraju u određenom društvu, tada bi njihova prevaga u tom društvu uzrokovala društvenu katastrofu. No, jasno je da to nije slučaj.
Izvor: LATimes