Uriniranje na ranu – urbana legenda?
Zamislite da se ležite na dnu klanca s dubokom posjekotinom na nozi punom prašine. Prema podacima s interneta, prvo što biste trebali napraviti je popiškiti se na ranu. Jer prema drevnoj predaji, urin je sterilan.
No, Internet je pogriješio.
Urin nije sterilan, čak ni prije nego što izađe iz tijela i postane kontaminiran našom kožom. Niže razine bakterija prisutne su u urinu zdravih ljudi koji nemaju inficiran urinarni trakt, izvijestila je, 18. svibnja na konferenciji Američkog društva za mikrobiologiju, Evann Hilt sa Sveučilišta Loyola u Chicagu. Hilt i njeni kolege pokušavaju otkriti koja zajednica bakterija uvjetuje normalno funkcioniranje mjehura te da li bi promjene u zajednici mogle rezultirati urinarnim problemima.
„Sada kada znamo da postoje, pitanje je što rade?" kaže Hilt. „Najvjerojatnije", kaže, „se radi o niši kao što je i svaka druga u našem tijelu. Imamo dobru floru koja nas održava zdravima".
Legenda o purificiranom urinu
Čini se da postanak urbane legende o sterilnom urinu seže u sredinu 20. stoljeća, kaže Hilt, kada je epidemiolog Edward Kass tražio način da provjeri da li mu pacijenti pred operaciju imaju urinarnu infekciju. Kass je razvio testiranje za urin (koji se još uvijek koristi kod uriniranja u čašicu) i postavio numeričku ljestvicu za broj bakterija kod normalnog urina: ne više od 100 000 jedinica koje formiraju kolonije (nakupine stanica) po mililitru urina. Osoba nema urinarnu infekciju ukoliko je broj bakterija iz urina razvijenih u laboratorijskim posudama manja od spomenutog praga. „Čini se da je dogma o sterilnosti urina zapravo nenamjerna posljedica", kaže Hilt.
Koliko bakterija je prihvatljivo za zdravlje?
Hilt i njeni kolege koristili su delikatniju tehniku uzgoja kako bi otkrili koja je niska razina bakterija u normalnom urinu, objašnjavajući da možda neke bakterije u urinu ne reagiraju u uvjetima standardnog testiranja. Budući da je drugi tim već pronašao bakterijski genetski materijal u urinu, u posljednjem su istraživanju koristili katetere da bi urin dobili direktno iz mjehura 84 žene, od kojih polovica boluje od preaktivnog sindroma mjehura, što je kod pacijentica izraženo kroz učestalu potrebu za uriniranjem.
Stavili su uzorke urina u laboratorijske posude i pustili da se bakterije urina razvijaju pod ugodnijim uvjetima. Više od 70% uzoraka urina sadržavalo je bakterije, uključujući najmanje 33 tipa bakterija (na razini roda) u normalnom urinu. Kod pacijentica s preaktivnim mjehurima pronađeno je više tipova bakterija u urinu (77 rodova), uključujući i četiri vrste koje su nađene samo kod spomenutih pacijentica.
Ovo otkriće moglo bi pobuditi nadu za 15% žena koje pate od sindroma preaktivnog mjehura, od kojih većini nije pomogla standardna terapija koja liječi stanje jednostavno kao mišićni problem.
Čovjek je stanište „dobrih" i „loših" bakterija
Spoznaja da urin nije sterilan također mijenja i način na koji percipiramo infekciju. Generalno se smatralo da ukoliko postoje bakterije u urinarnom traktu, imamo infekciju i to je loše. No, ukoliko postoje normalne zajednice bakterija, možda bismo trebali gledati na mjehur više na način na koji smo naučili gledati na mikrobiome crijeva, u smislu „dobrih" i „loših" spojeva bakterija.
Više nije jasno koji dio tijela je zaista sterilan. Dugo se smatralo da je posteljica, no znanstvenici su dokazali da to nije istina: pronašli su bakteriju na djetetovoj strani posteljice. Također, postoje dokazi da se djeca rađaju s bakterijama u crijevima, koje su morale doći preko posteljice.
A što je s našim mozgom? Područje lubanje je zasigurno zadnje mjesto bez bakterija, zaštićeno barijerom krv-mozak. Nažalost, ni to nije istina. Kada smo pitali neuroznanstvenicu Lauru Sanders o sterilnosti našeg mozga, odmah je odgovorila: „O, ne. Mozak je pun svakojakog smeća". To uključuje viruse.
Prošle godine, istraživači su pronašli bakteriju iz tla u ljudskom mozgu. (Prije nego li Vam na pamet padnu prljave šale, radilo se o alfa-proteobakterijama koje se inače nalaze u tlu no, to ne znači da se tlo našlo u nečijem mozgu.) Istraživači su proučavali da li su ljudi s narušenim imunološkim sustavom zbog HIV-a/AIDS-a skloni infekcijama mozga. Otkrili su da svi mozgovi koje su proučavali sadrže bakterije, neovisno o HIV statusu. Nitko ne zna kako su ni kada bakterije tamo dospjele. Radi li se o ostacima fetalnog razvoja? Ili o spretnim varalicama koji su prošli kroz barijeru krv-mozak? Ne zna se, a baš kao ni kod mjehura ne znamo što smatrati „normalnim".
Uriniranje kao alternativa
Vratimo se prvotnom pitanju: ukoliko urin nije sterilan, znači li to da ne smijete piškiti na ranu? Pa, to vjerojatno nikada ni nije bila najbolja ideja. Ukoliko nemate čistu vodu, bolje je da pustite krvi da natopi ranu u infekcijskoj borbi bijelih krvnih stanica.
No, ukoliko saznanje o postojanju bakterija u urinu pomaže u odgovaranju dobronamjernog prijatelja od uriniranja po Vama u hitnim slučajevima, samo naprijed!
Izvor: ScienceNews