Zapisujući na papir pamtimo više nego kad tipkamo u word
Moderna tehnologija postala je neizostavni dio naše svakodnevice, a posljednjih godina svjedočimo i njezinom ubrzanom prodoru i u studentske klupe. Zapisivanje bilješki uz pomoć laptopa sve je učestalija pojava, a studenti koji su olovku i papir zamijenili prijenosnim računalima vjeruju da je to brži i praktičniji način bilježenja informacija na predavanjima. To je zasigurno točno, no povećava li uporaba laptopa i njihov akademski uspjeh i dovodi li do učinkovitijeg učenja? Rezultati nedavno provedenog istraživanja mogli bi vas iznenaditi.
Pam Mueller, doktorandica sa Sveučilišta Princeton i njezin kolega dr. Daniel M. Oppenheimer, psiholog sa Kalifornijskog sveučilišta u Los Angelesu, u istraživanju provedenom na navedenim sveučilištima ustanovili su da studenti koji zapisuju bilješke na papir nauče više od kolega koje koriste laptope, unatoč činjenici da je tradicionalna metoda bilježenja sporija i rezultira s manje bilješki.
Polovina studenata koji su sudjelovali u istraživanju koristili su laptop, a druga polovina papir i olovku. Mueller i Oppenheimer pokušali su ustanoviti koliko su studenti pamtili činjenice, koliko su dobro razumjeli predavanja i njihovu sposobnost sintetiziranja i generalizacije informacija. Ispitanici koji su koristili papir i olovku bili su sporiji i zabilježili manje informacija, ali je njihovo konceptualno razumijevanje bilo bolje, kao i sposobnost primjene i integriranja zabilježenih podataka.
Kako znanstvenici objašnjavaju ove zanimljive nalaze? Zapisivanje rukom u kognitivnom je smislu drugačiji proces od bilježenja uz pomoć laptopa. Budući da ne mogu zapisati svaku riječ, studenti koji pišu olovkom slušaju, analiziraju i pokušavaju uhvatiti i zapisati ono što je najbitnije. Studenti koji bilježe uz pomoć laptopa ne moraju naprezati mozak i razmišljati o značenju onoga što slušaju jer zbog brzine tipkanja informacije mogu zapisati od riječi do riječi.
Suočeni s ovim saznanjem, Mueller i Oppenheimer su u kasnijoj fazi testiranja ispitanike koji su se služili laptopima savjetovali da tijekom zapisivanja aktivno razmišljaju o informacijama koje zapisuju i da ih pokušaju zabilježiti vlastitim riječima. Unatoč savjetu, studenti nisu bili bolji u sintezi informacija i njihovoj primjeni od onih koji nisu dobili nikakav savjet.
Jednake rezultate istraživački par dobio je i kada su testirali kvalitetu učenja i sposobnost primjene znanja korištenjem dviju metoda bilježenja nakon nešto dužeg vremenskog perioda. I u ovom slučaju bolje rezultate ostvarivali su studenti koji su koristili olovku i papir. Mueller i Oppenheimer smatraju da je zbog veće uporabe vlastitih riječi i konstrukcija pri korištenju te metode zapisivanja studentima lakše prisjetiti se konteksta i sadržaja predavanja.
Iako tehnologija nudi nove alate koji edukativni proces mogu učiniti boljim i dinamičnijim, ovo istraživanje nas upozorava da korištenje tehnologije ne mora uvijek rezultirati pozitivnim i učinkovitijim obrazovnim rezultatima. Ako želimo da studenti uče kvalitetnije, da primjenjuju naučeno u novim situacijama, moramo ih poticati da aktivno procesiraju informacije koje zapisuju. Ova studija nesumnjivo je pokazala da više ne znači nužno i bolje te da olovka može biti bolji edukativni alat od tipkovnice.