Globalno zatopljenje utječe na eholokacijske sposobnosti šišmiša
Gotovo da i nema osobe koja nije čula za globalno zatopljenje. Slagali se ili ne s teorijom koju podupire većina znanstvenika – da su antropogene emisije stakleničkih plinova glavni uzrok globalnog zatopljenja – posljedice tog zabrinjavajućeg fenomena sve su vidljivije. Povećanjem temperature na Zemlji osobito su ugrožene biljne i životinjske vrste zbog ograničenih mogućnosti prilagodbe. Šišmiš je samo jedna u nizu životinja kojoj prijeti opasnost od klimatskih promjena.
Tim znanstvenika s instituta Max Planck proučavao je utjecaj globalnog zatopljenja na eholokaciju, vrstu biološkog sonara koji šišmišima služi za orijentaciju i snalaženje u okolini, a osobito je važan za pronalazak plijena. Šišmiši emitiraju ultrazvučne valove u okoliš i primaju povratnu informaciju u obliku jeke, koja nastaje odbijanjem od objekata, uz pomoć čega ih životinja identificira i određuje njihovu udaljenost. Tu jedinstvenu sposobnost, osim šišmiša, posjeduju i neke vrste kitova, ptica i rovki.
U radu koji je objavljen u časopisu Interface znanstvenici objašnjavaju kako i minimalni porast temperature može imati duboke posljedice na eholokaciju kod populacija šišmiša diljem svijeta.
Kada šišmiš emitira zvučni signal tijekom svojih noćnih pohoda, njegova jačina slabi putujući kroz zrak. Stručnim jezikom, zvučni signal atenuira. Na slabljenje signala utječu brojni faktori poput temperature, vlage ili tlaka zraka. Također, koliko će zvuk daleko doprijeti ovisi o visini frekvencije koja se odašilje.
„Za razliku od šišmiša koji emitiraju zvukove visoke frekvencije, oni koji se služe zvučnim signalima niže frekvencije čut će jeku od udaljenijih objekata“, ističe dr. Holger Goerlitz, jedan od istraživača.
Na temelju podataka o klimi i procjenama porasta temperature, istraživački tim je izradio model za mjerenje učinka eholokacije u cijelom frekvencijskom rasponu koji koriste šišmiši u različitim klimatskim zonama. Predviđanja znanstvenika su zanimljiva – za neke šišmiše će porast temperature biti negativan, a drugi će profitirati. Šišmiši koji žive u područjima s umjerenom klimom, zbog emitiranja niskofrekventnih zvukova, teže će identificirati plijen za razliku od šišmiša iz tropskih regija, koji će lakše zadovoljiti svoj apetit.
„To su zanimljivi nalazi, a istraživači su bili vrlo temeljiti. Međutim, teško je reći kako će njihove hipoteze funkcionirati u stvarnom svijetu“, misli dr. Mark Brigham, stručnjak za šišmiše sa Sveučilišta Regina u Kanadi.
Kako će se šišmiši uhvatiti u koštac s promjenama i hoće li se uspjeti prilagoditi novim uvjetima ne ovisi samo o eholokaciji, naglašava dr. Goerlitz. Natjecanje za hranu, efikasnost u njezinom pronalasku i učinak klimatskih promjena na vrste kojima se šišmiši hrane također su važni faktori koje treba uzeti u obzir. Neki će lakše nalaziti hranu i više se razmnožavati, a drugi će do plijena dolaziti teže, što bi moglo dovesti do velikih promjena u strukturi njihovih zajednica. Međutim, dr. Brigham vjeruje u sposobnost šišmiša da se adaptiraju.
„Ako ste u potpuno mračnoj špilji, primijetit ćete kada vam baterije u ručnoj svjetiljci počnu slabjeti. Što ćete tada učiniti? Stavit ćete nove baterije“, slikovito objašnjava Brigham.
Izvor: Max Planck Gesellschaft, Interface, Phys