Stiže nam ISON kojeg nazivaju i kometom stoljeća
Još od otkrića, komet C/2012 S1, poznatiji pod imenom ISON, golica maštu astronoma i dijela javnosti. Komet je otkriven pomoću mreže teleskopa ISON (Internation Scientific Optical Network) 21. rujna 2012. Otkrivači kometa su Vitalij Nevski (Bjelorusija) i Artiom Novičonok (Rusija).
Za otkrivanje kometa korištene su fotografije snimljene teleskopom čije zrcalo ima 40 cm u promjeru. Pregledom arhivskim snimaka, komet je pronađen na snimkama iz prosinca 2011. i siječnja 2012. koje su načinili drugi teleskopi, što je omogućilo preliminarno određivanje orbite. Odmah je postalo jasno kako će komet ISON 28. studenoga proći veoma blizu Suncu, na samo milijun kilometara od njega, zbog čega pripada u grupu kometa koje zovemo „sungrazers“. Tako blizak prolazak Suncu dovesti će do masivnog isparavanja hlapljivih tvari s kometa i uzrokovati pojavu dugog, veoma sjajnog repa.
Prema prvim procjenama, komet je u perihelu trebao biti sjajniji od punog Mjeseca i tako postati pandan kometa Ikeya-Seki iz 1965. godine, koji je bio najsjajniji komet 20. stoljeća. Nažalost, kako vrijeme odmiče postaje sve jasnije kako početne procjene sjaja u perihelu treba korigirati na niže i one sada maksimalni sjaj kometa u stavljaju u rang sjaj Venere, oko magnitude -5. Kako se za sada čini, komet ISON pružit će nam sličan spektakl kao i komet McNaught krajem 2006. godine, pod uvjetom da preživi prolazak kroz perihel.
Komet prešao „granicu leda“
Promatranja kometa ukazuju kako mu je ovo prvi, a vjerojatno i zadnji posjet unutrašnjem Sunčevom sustavu. Kako komet do sada nije bio izložen visokim temperaturama, na njegovoj površini su se nalazili smrznuti ugljični monoksid i dioksid, koji sublimiraju na mnogo nižim temperaturama od običnog vodenog leda, koji inače čini većinu repa kometa. Isparavanja ugljičnih spojeva stvorili su dojam mnogo sjajnijeg i većeg kometa.
Tek su promatranja kometa pomoću teleskopa Hubble veličinu njegove jezgre procjenila na oko 2 km, dok je infracrveni teleskop Spitzer procijenio veličinu jezgre na oko 5 km. Danas se smatra kako jezgra kometa ima između 0.5 i 3 km u promjeru. Istraživanja kometa nisu pokazala ništa neobično u njegovom sastavu te se vjeruje kako je ISON po sastavu tipičan komet, tj. da je jezgra kometa konglomerat stijena, prašine, vodenog leda i raznih plinova poput ugljičnog monoksida, amonijaka, metana i amonijaka.
Vodeni led se na kometu počeo otapati tek sredinom kolovoza, kada je komet prešao tzv. „granicu leda“ - udaljenost na kojoj je Sunčeva toplina dovoljno jaka za topljenje vodenog leda. U tim trenutcima uvidjelo se kako komet kaska za predviđanjima do 2 magnitude, što je utjecalo na reviziju procjene sjaja u perihelu. Komet je krajem rujna poprimio zelenu boju, što je znak da je počeo isparavati cijanogen (spoj dušika i ugljika). Trenutno je ISON od Zemlje udaljen oko 240 milijuna kilometara i kreće se brzinom od 37 km/s u odnosu na Sunce. U perihelu će njegova brzina porasti do 350 km/s, ali to nije neuobičajeno velika brzina jer je komet Lovejoy 2011. kraj Sunca proletio brzinom od čak 640 km/s.
Upitno „preživljavanje“ prolaska pored sunca
Još uvijek je upitno hoće li komet ISON preživjeti prolazak kraj Sunca. Temperature na površini kometa će u trenutku perihela doseći oko 2.700 °C. U tim trenutcima se, zbog termalnog stresa jezgre kometa, znaju raspasti u više fragmenata i u potpunosti ispariti. Kod takvog razvoja događaja nije moguće predvidjeti sjaj kometa i u kojem obliku će biti vidljiv.
Postoje indikacije kako ISON ima dobre izglede za preživljavanje prolaza jer je jednostavno prevelik da bi se raspao i ispario. Čini se kako je i os rotacije kometa gotovo paralelna s njegovim pravcem kretanja po orbiti, što nam govori kako je samo jedna polovica kometa bila izložena djelovanju Sunčeve topline. U tom slučaju, u trenutku prolaza kroz perihel moglo bi se aktivirati isparavanje leda s dotad neosunčane strane kometa i tako naglo povećati njegov sjaj. Procjenjuje se kako će komet izgubiti oko 10% mase tokom prolaska uz Sunce.
Komet će 26. prosinca najviše približiti Zemlji i to na udaljenost od 64 milijuna kilometara. U svom prolasku kroz unutrašnji Sunčev sustav komet nam neće predstavljati opasnost. Postoji mala mogućnost da ćemo 14. ili 15. siječnja 2014. imati kišu meteora kada se Zemlja nađe u blizini mjesta kuda je prošao komet. Koliko bi mogla biti intenzivna ta kiša meteora ovisi o aktivnosti kometa nakon prolaska kroz perihel i koliki će utjecaj Sunčevog vjetra imati na čestice prašine.
Vidljivost kometa iz naših krajeva
Ante Radonić, voditelj planetarija u Tehničkom muzeju Zagreb pojasnio nam je što možemo očekivati od kometa: „S obzirom na veličinu jezgra kometa (moguć promjer veći od kilometra) i na procijenjenu gustoću, ima šanse da komet preživi izuzetno bliski prolaz pored Sunca. Ukoliko se prije ne raspadne, od 1. prosinca moći ćemo potražiti komet ujutro u svitanje, pola sata prije izlaska Sunca, iznad istočnog horizonta.“ rekao je za portal Znano.st.
„Možda ga nećemo moći vidjeti golim okom, zbog njegove blizine Suncu pa je potrebno da imamo dvogled. Kako se komet bude iz dana u dan sve više udaljavao od Sunca, nalazit će se u svitanje sve više i više na nebu, ali sjaj će mu naglo opadati. Iako će njegov prašinasto plinoviti rep biti dugačak milijune kilometara, možda nećemo moći tako lako vidjeti taj rep. Dakle, ne trebamo očekivati spektakl, ali s kometima se nikad ne zna. Možda se raspadne, možda izdrži bar nekoliko dana u prosincu prije nego što se raspadne. A opet, možda nas i iznenadi u ljepšem smislu.“ zaključuje Radonić.
„Za znanstvenike ovo će biti značajan događaj jer će imati priliku steći nova saznanja o ovim nebeskim tijelima. Komet će biti istovremeno praćen mnogobrojnim teleskopima na Zemlji kao i raznovrsnim instrumentima na raznim satelitima i svemirskim sondama. Iz posebne pozicije u orbiti oko Sunca promatrat će ga satelit Stereo. Europska sonda Venus Express promatrat će ga iz orbite oko Venere. Svemirski opservatorij SOHO promatrat će ga kada bude u blizini Sunca.“ objasnio je Radonić za Znano.st.