Zašto djed ne čuje riječi na bučnom blagdanskom okupljanju
U potrazi za odgovorima o tome kako mozak funkcionira usred gubitka sluha povezanog sa starenjem, znanstvenici Johns Hopkins Medicine navode otkriće kako su stari miševi bili manje sposobni "isključiti" određene aktivne moždane stanice usred okolne buke nego su to mogli mladi miševi. Rezultat, kažu oni, stvara "nejasnu" zvučnu pozornicu koja otežava mozgu da se usredotoči na jednu vrstu zvuka - kao što su izgovorene riječi - i filtrira okolnu "buku".
Znanstvenici već dugo povezuju neizbježni gubitak sluha povezan sa starenjem sa stanicama dlaka u unutarnjem uhu koje se s vremenom oštećuju ili uništavaju.
Ali znanstvenici s Johnsa Hopkinsa kažu da njihova nova istraživanja, opisana 7. prosinca u časopisu The Journal of Neuroscience, ukazuju na to da mozak ima značajne veze s ovim stanjem i da bi takav gubitak sluha možda mogli liječiti ponovnim treniranjem mozga da potisne „divljanje” neurona.
"Sluh je nešto više od uha", kaže Patrick Kanold, dr. sc., profesor biomedicinskog inženjerstva na Sveučilištu Johns Hopkins i Medicinskom fakultetu. Kanold napominje da će većina ljudi doživjeti neku vrstu gubitka sluha nakon 65. godine, poput nemogućnosti da razaberu pojedinačne razgovore u baru ili restoranu.
Kanold i njegov tim zabilježili su aktivnost 8078 moždanih stanica, ili neurona, u regiji slušnog korteksa mozga 12 starih miševa (16-24 mjeseca) i 10 mladih miševa (2-6 mjeseci).
Prvo su znanstvenici naučili miševe da poližu izljev vode kada čuju ton. Zatim je ista vježba izvedena uz reprodukciju "bijelog šuma" u pozadini. Bez okolne buke, kada su čuli ton, stari miševi lizali su izljev vode jednako kao i mladi miševi. Kad su znanstvenici uveli bijeli šum u pozadinu, stari miševi su bili lošiji od mladih miševa u otkrivanju tona i lizanju izljeva.
Također, mladi miševi su bili skloni lizanju izljeva vode na početku ili kraju tona. Stariji miševi lizali su ga na početku znaka tona, ali su također pokušali lizati prije nego što je ton pušten, što ukazuje na to da su mislili da je ton prisutan iako ga nije bilo.
Nadalje, kako bi vidjeli rad slušnih neurona izravno tijekom navedenih testova sluha, znanstvenici su upotrijebili tehniku koja se zove dvofotonsko oslikavanje kako bi zavirili u slušni korteks kod miševa. Tehnika koristi fluorescenciju za identifikaciju i mjerenje istovremene aktivnosti stotina neurona.
U normalnim uvjetima, kada je moždani sklop ispravno radio u prisutnosti okolne buke, aktivnost nekih neurona se povećala kada su miševi čuli ton i, u isto vrijeme, drugi neuroni postali su potisnuti ili isključeni. Međutim, kod većine starih miševa ravnoteža se naginjala prema tome da imaju uglavnom aktivne neurone, a neuroni koji su se trebali isključiti kada se ton pustio, u prisutnosti bučne pozadine, nisu se isključili.
Osim toga, znanstvenici su otkrili da je neposredno prije znaka tona kod starih miševa bila dvostruko veća aktivnost neurona nego kod mladih miševa, osobito među mužjacima, što je uzrokovalo da životinje ližu izljev prije nego što je ton počeo.
Mogući razlog za taj rezultat, kaže Kanold, jest to što "kod starih miševa mozak možda „divlja” ili se ponaša kao da je ton prisutan, a nije."
Eksperimenti s okolnom bukom također su otkrili da su mladi miševi doživjeli promjene u omjeru aktivnih prema neaktivnim neuronima, dok su stariji miševi imali sveukupno dosljednije aktivne neurone. Prema tome, mladi miševi mogu potisnuti učinke ambijentalne buke na neuralnu aktivnost dok stari miševi ne mogu, kažu znanstvenici.
"Izgleda da kod starijih životinja buka iz okoline čini aktivnost neurona manje jasnom, ometajući sposobnost razlikovanja pojedinačnih zvukova", kaže Kanold.
S druge strane, Kanold vjeruje da se kod starijih sisavaca zbog fleksibilnog potencijala učenja, mozak može "naučiti" nadići nejasnoće. Navedeno uključuje i ljude.
“Možda postoje načini da se mozak istrenira kako da se usredotoči na pojedinačni zvuk usred kakofonije buke”, kaže on.
Kanold napominje da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se precizno mapirala veza između nemogućnosti isključivanja određenih neurona i gubitka sluha usred okolnog zvuka, uključujući aktivne moždane krugove i kako se oni mijenjaju s godinama, kao i potencijalne razlike između životinjskih spolova.
Izvor: Johns Hopkins Medicine