PTSP kod vojnika povezan s genima i traumama u djetinjstvu
Smatra se da poremećaji adreneričkog i noradreneričkog sustava igraju važnu ulogu u razvoju posttraumatskog stresnog poremećaja koji se skraćeno zove PTSP.
Međutim, do sada nije bilo dokaza takve povezanosti. Znanstvenici su proveli studiju o vezi između gena ADRB2 i teškog djetinjstva. Kod pojedinaca koji su u djetinjstvu dva ili više puta doživjeli traumu, kao što je zlostavljanje, uočeno je da je genotip povezan s rizikom od razvijanja PTSP-a u odrasloj dobi. Ti pronalasci važni su za proučavanje fiziologije PTSP-a, za liječenje i sprječavanja bolesti povezanih sa stresom, i mogu biti povezani s liječenjem boli koja se također veže za gen ADRB2.
Istraživači su analizirali rezultate kod 810 vojnika u državi Ohio. Oni su sudjelovali u studiji o riziku i otpornosti nacionalne garde države Ohio i svi su prijavili da su u djetinjstvu doživjeli moguću traumu. Skoro tri četvrtine vojnika bilo je poslano u ratne zone, uključujući Irak i Afganistan, a 42 % njih je aktivno sudjelovalo u borbi. Istraživači su ih pitali da opišu svoju izloženost iskustvima fizičkog, seksualnog ili emocionalnog zlostavljanja ili jesu li svjedočili nasilju između roditelja.
Pored toga, pitali su ih da opišu svoje traume u odrasloj dobi, što je uključivalo 33 kategorije događaja vezanih za borbu na terenu i nevezanih za borbu, nakon čega su istraživači procijenili njihove simptome PTSP-a korištenjem liste koja se sastojala od 17 čimbenika. Na sličan način istraživači su procijenili povezanost trauma u djetinjstvu i u odrasloj dobi i simptoma PTSP-a kod žena koje su bile Afroamerikanke i civilna lica u Atlanti.
„Pronašli smo čvrste dokaze da je kod gena ADRB2 došlo do promjene jednog nukleotida, što je povezano s PTSP-om unutar naše grupe vojnika muškaraca koji su uglavnom imali europsko ili američko porijeklo“, rekao je Sandro Galea. „Posebno je važno otkriće da se kod grupe civilnih osoba odvijala potpuno ista interakcija. Svi ti dokazi upućuju na to da je gen ADRB2 povezan s teškim djetinjstvom te da je rezultat ranjivosti ili otpornosti na razvoj simptoma PTSP-a nakon traume u odrasloj dobi.“
Promjena nukleotida i PTSP
Kod vojnika genotipa AA s promjenom jednog nukleotida rs2400707 koja je uočena u dijelu gena ADRB2 bila je najotpornija na simptome PTSP-a kod odraslih, s obzirom na izloženost dvjema ili više vrsta poteškoća u djetinjstvu, oni s AG genotipom imali su srednji rizik od razvijanja simptoma PTSP-a, a oni s GG genotipom imali su najveći rizik od razvijanja simptoma PTSP-A u odrasloj dobi. Nije bilo uočenih razlika između rs2400707 genotipa kod ljudi koji su imali manje od dvije vrste trauma u djetinjstvu. To upućuje na to da dvije ili više vrsta trauma u djetinjstvu mogu predstavljati različito iskustvo u djetinjstvu za vrijeme ključnih razvojnih razdoblja, kako kaže Galea.
Pitanje je li genetski rizik od razvijanja PTSP-a sličan i kod drugih populacija izloženih različitim traumama u različitim dijelovima života mora se tek istražiti, kaže Galea. „Ipak, naše otkriće da bi faktor ADRB2 mogli dijeliti muškarci i žene, Afroamerikanci, Europljani i Amerikanci, kao i vojnici i civili poklapa se s idejom da bi neki genetski faktori za PTSP mogli biti zajednički različitim populacijama, te da ih pogoršavaju poremećaji vezani za stres, kao što je depresija.“
Izloženost traumama
Izloženost traumi za života je također snažan predskazivač simptoma PTSP-a, bez obzira na genotip rs2400707. To nije bilo neočekivano jer su studije već otkrile da je jačina izloženosti traumi važan faktor rizika za PTSP. U ovoj posljednjoj studiji nije se istraživala povezanost između genetskih promjena i traume iz odrasle dobi. „Ovo upućuje na to da genetske promjene i trauma u djetinjstvu sami mogu djelovati na jačinu simptoma PTSP-a“, rekao je Galea.
„Kada budemo razumjeli kako se razvija PTSP, onda ga možemo učinkovitije spriječiti i primijeniti strategije posredovanja u vojsci i dalje“, rekao je Israel Liberzon. „Ovi će nam podaci omogućiti da pomognemo ljudima koji od ranije pate od poteškoća PTSP-a i spriječimo nepotrebnu bol, patnju i stres.“
„Premda je ovu temu potrebno dodatno istražiti kako bi se potvrdili postojeći pronalasci i pronašli novi, ovi će podaci dati važan uvid i u proučavanje patogeneze PTSP-a i razvoj posebnih i učinkovitih strategija sprječavanja i liječenja“, rekao je Galea.
Izvor: MedicalNewsToday