Oštećenje uha predviđa rizik od pada kod osoba s Alzheimerom
Studija Johns Hopkins Medicine na oko 50 ljudi s Alzheimerovom bolešću dodala je dokaze da je oštećenje sustava unutarnjeg uha koje kontrolira ravnotežu glavni čimbenik u dobro dokumentiranom većem riziku od pada kod pacijenata.
Sveukupno, kažu znanstvenici, njihova je studija pokazala da je oštećenje vestibularnog sustava povezano s 50% povećanjem rizika od pada kod pacijenata s Alzheimerom u usporedbi s pacijentima koji imaju Alzheimerovu bolest i normalnu vestibularnu funkciju.
Studija je jedna od prvih koja je pokazala da vestibularni sustav doprinosi gubitku ravnoteže i riziku od pada među populacijom s Alzheimerom. Alzheimerova bolest je progresivna neurološka bolest koja uništava pamćenje i druge važne mentalne funkcije. Ne postoji lijek, a iako lijekovi i strategije liječenja mogu privremeno poboljšati simptome, padovi pridonose značajnom invaliditetu pacijenata, kažu istraživači.
"Padovi su veliki problem kod ljudi s Alzheimerovom bolešću, koji padaju dvostruko brže u usporedbi sa zdravim starijim odraslim osobama, a to često dovodi do ozljeda, smještaja u starački dom i rane smrtnosti", kaže autorica Yuri Agrawal, profesorica otorinolaringologije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Johns Hopkins. Nova studija, kaže ona, osmišljena je kako bi bolje razumjela korijenske uzroke visoke stope pada i identificirala specifične intervencije za njegovo smanjenje.
Za studiju je istraživački tim regrutirao 48 osoba s dijagnozom blage ili umjerene Alzheimerove bolesti koje su viđane u Centru za istraživanje Alzheimerove bolesti Johns Hopkinsa između ožujka 2018. i siječnja 2020. Prosječna dob sudionika bila je 65 godina, a njih 27 su bili muškarci. Tim je ispitivao vezu između vestibularnog oštećenja i padova u skupini pacijenata tijekom dvogodišnjeg razdoblja.
Oštećenje vestibularnog sustava, koji se sastoji od skupine kanala i koštanih struktura duboko u unutarnjem uhu, čest je uzrok vrtoglavice i problema s ravnotežom, čak i kod općenito zdravih ljudi. Oštećenje uzrokuje te probleme s većom učestalošću u starijoj populaciji, pa je usredotočenje na ovaj sustav kao izvor rizika kod pacijenata s Alzheimerom imalo smisla, primjećuju istraživači.
Točnije, istraživači su koristili uređaje koji mogu pratiti reakcije na pokrete očiju i glave kako bi stimulirali i zrcalili vestibularnu funkciju. Ispitanici koji su tijekom vremena imali oštećenje vestibularne funkcije na ovim testovima imali su 50% veću vjerojatnost pada u usporedbi s osobama s normalnom vestibularnom funkcijom. Agrawal kaže da gubitak vestibularne funkcije dovodi do povećanog ljuljanja, uzrokujući nestabilnu ravnotežu što dovodi do više padova.
"Vestibularni sustav nazivamo šestim skrivenim čulom jer funkcionira gotovo na podsvjesnoj razini. Uvijek je 'uključen' i funkcionira normalno kako bismo bili orijentirani dok se krećemo kroz prostor, osjećajući što je gore, što je dolje i oko nas", kaže Agrawal. "Sustav automatski hrani tu informaciju u mozak kao što to čine drugi osjetilni organi kao što su oči ili uši. Ali za razliku od zatvaranja očiju ili začepljenja ušiju, ljudi ne mogu namjerno kontrolirati. Dakle, kada je oštećen, ljudi doživljavaju vrtoglavicu, dezorijentaciju, nesposobnost navigacije svijetom."
Agrawal kaže da je većina istraživanja o Alzheimerovoj bolesti razumljivo usmjerena na smanjenje ili sprječavanje gubitka pamćenja i drugih kognitivnih oštećenja, ali sugerira da dodatna pozornost na vestibularni sustav može poboljšati kvalitetu života ljudi s Alzheimerom.
"Vestibularna oštećenja se mogu liječiti vježbama ravnoteže koje se izvode pod nadzorom fizioterapeuta", kaže ona. "To bi moglo poboljšati kvalitetu života i pacijenata i njegovatelja." Istraživački tim kaže da je kliničko ispitivanje već u tijeku kako bi se procijenila vrijednost vestibularne terapije u prevenciji padova kod pacijenata s Alzheimerom.
Izvor: Medical Xpress