Je li magnetska terapija učinkovita kada je u pitanju zujanje u ušima?
Loyola University Medical Center proučava može li novi oblik neinvazivne magnetske terapije pomoći ljudima koji pate od zujanja u ušima (tinitus).
Terapija, transkranijska magnetska stimulacija (TMS), šalje kratke impulse magnetskih polja mozgu. TMS je odobren od 2009. godine za pacijente koji pate od depresije, a nisu je uspjeli preboljeti uz pomoć barem jednog antidepresiva.
Loyolino istraživanje će uključiti pacijente koji pate i od depresije i od zujanja u ušima. Nedavna istraživanja su otkrila da oko 12 posto ljudi s kroničnim zujanjem u ušima također pati od depresije i tjeskobe - stopa tri puta veća nego u općoj populaciji.
Tinitus je percepcija zvuka u jednom ili oba uha kada ne postoji vanjski izvor. To može uključivati zvonjavu, pištanje, tutnjanje, zviždanje, cvrčanje ili klikanje. Prema Američkoj udruzi za tinitus, oko 50 milijuna Amerikanaca ima barem neki oblik zujanja u ušima; 16 milijuna traži liječničku pomoć, a oko 2 milijuna je ozbiljno oslabljeno. Ne postoji lijek.
Percepcija fantomskih zvukova može biti izraženija kod depresivnih ljudi. Štoviše, antidepresivi mogu povremeno uzrokovati zujanje u ušima, kaže dr. Murali Rao, glavni istraživač Loyolinog TMS tinitus istraživanja.
Nekoliko ranijih istraživanja je otkrilo da TMS može pomoći pacijentima s tinitusom. Loyolino istraživanje je prvo koje ispituje bolesnike koji pate i od tinitusa i od depresije. "Kombinacija ovih dvaju stanja može biti vrlo oslabljujuća", kaže Rao.
Tijekom TMS liječenja, pacijent je ispružen u udobnom podstavljenom stolcu Magnetska zavojnica, smještena uz lijevu stranu glave, šalje kratke impulse magnetskog polja površini mozga. To stvara struje koje stimuliraju moždane stanice. Te struje pak utječu na krugove za regulaciju raspoloženja dublje u mozgu. Dobivene promjene u mozgu izgleda koriste pacijentima koji pate od depresije. Svaki tretman traje 35 - 40 minuta.
Studija će upisati 10-15 pacijenata. Svaki pacijent će dobiti pet tretmana tjedno tijekom četiri do šest tjedana, ukupno 20 do 30 tretmana. Svaki pacijent će biti ocijenjen od strane liječnika tri puta tijekom liječenja, ili češće ako liječnik to smatra potrebnim.
Tretmani ne zahtijevaju ni anesteziju ni sedative. Nakon toga, pacijent može odmah nastaviti normalne aktivnosti, uključujući i vožnju. Istraživanja su otkrila da pacijenti ne doživljavaju gubitak pamćenja ni napadaje. Nuspojave uključuju blagu glavobolju ili trnce u skalpu što može biti tretirano Tylenolom.
Rao je predsjednik Odjela za psihijatriju i bihevioralne neuroznanosti na Medicinskom fakultetu Stritch Loyola sveučilišta u Chicagu. Njegov suradnik istraživač u istraživanju je dr. Sam Marzo, medicinski direktor Loyolinog centra za ravnotežu i sluh. Ostali istraživači su dr. Matthew Niedzwiecki, stalni zaposlenik psihijatrije i James Sinacore, dr.sc., statističar.