Biološki lijekovi u liječenju upalnih reumatskih bolesti
Biološki lijekovi daju značajan doprinos u liječenju niza bolesti. Preparati se provode rekombinantnom tehnologijom u živim stanicama i učinkoviti su u poticanju ili inhibiciji djelovanja prirodnih spojeva.
Ovi lijekovi injiciraju se parenteralno budući da bi se u suprotnom (oralna primjena) spojevi od kojih se sastoje razgradili prilikom prolaska kroz želudac. Djeluju na različitim razinama imunoloških procesa koji igraju ključnu ulogu u razvoju reumatskih bolesti. Jedno od najvažnijih mjesta djelovanja jest citokin, čimbenik nekroze tumora alfa TNF-α potiče upale i igra ključnu ulogu u pojavi lezije kože i upale zglobova.
Reumatske bolesti najčešći su uzrok kroničnog invaliditeta i jedan od najvećih javnozdravstvenih problema. Među njima posebno mjesto zauzimaju upalne reumatske bolesti, osobito, najčešći među njima, reumatoidni artritis, koji i najviše onesposobljava. Za mnoge bolesnike s reumatoidnim artritisom (RA) uz biološke lijekove dolazi do stanja remisije (stanje mirovanja bolesti). Stanje bolesnika se poboljšava jer usporavaju i sprečavaju daljnje promjene na zglobovima u smislu erozije zglobova vidljive na radiološkim pretragama. Smanjuju se tegobe poput jutarnje ukočenosti, bolova, oteklina, povećava se pokretljivost zglobova i opće stanje bolesnika.
Terapija ovim lijekovima ima veliko značenje u liječenju psorijatičnog artritisa (PsA) i ankilozantnog spondilitisa (As). Naime, na te bolesti konvencionalni antireumatici koji mijenjaju tijek bolesti pokazivali su mali učinak, pa u slučaju brzo progresivne ili teže bolesti nije bilo gotovo nikakve mogućnosti njezinog značajnijeg usporavanja ili sprječavanja napredovanja, a što se primjenom bioloških lijekova može postići.
Biološkom terapijom uvelike se olakšava život bolesnicima s upalnim reumatskim bolestima jer se vraćaju u proces rada i ponovno uključuju u aktivni život čime se smanjuju direktni i indirektni troškovi. Uvođenje „pametnih“ lijekova može u prvi mah značiti veći trošak za zdravstveni sustav, ali dugoročno se kompenzira kroz manju stopu bolovanja i izostanaka s radnih mjesta, manje odlazaka u prijevremenu invalidsku mirovinu i niže posredne troškove.
Na smanjenje troškova i učinkovitost personalizirane terapije ukazuju i rezultati istraživanja nizozemskog Jan van Breemen Research Institute 2012. godine. Praćeno je 272 pacijenta tijekom tri godine. U 77.6% slučajeva troškovi liječenja (odnosi se na troškove lijekova) su smanjeni, a učinkovitost povećana. Voditeljica studije naglasila je kako Vlade diljem svijeta žele smanjiti troškove ograničavajući dostupnost skupim tretmanima no ova studija pokazuje kako se pažljivim praćenjem i personaliziranim pristupom troškovi dugoročno smanjuju, a učinkovitost liječenja povećava.
Troškovi liječenja problem su i oboljelima od upalnih reumatskih bolesti u Hrvatskoj. Naime, trenutno u Hrvatskoj 7780 oboljelih zadovoljava uvjete za primanje biološke terapije no ona im je nedostupna. Biološki lijekovi u liječenju upalnih reumatskih bolesti primjenjuju se samo kod bolesnika u kojih se konvencionalnim lijekovima ne može postići zadovoljavajući učinak, odnosno onih u kojih perzistira aktivna bolest, i to na temelju kriterija koje je propisalo Hrvatsko reumatološko društvo (HRD) u svojim smjernicama.
Svi biološki lijekovi se u prvoj godini liječenja financiraju na teret bolničkog proračuna, a nakon godine dana terapiju financira HZZO-a prema Listi posebno skupih lijekova. Nažalost, zbog malih proračuna, reumatološke klinike i zavodi u prvoj godini liječenja ne mogu uključiti sve kandidate koji bi legitimno mogli dobiti biološku terapiju prema kriterijima HZZO-a.
Ovih dana Udruga „Remisija“ pokrenula je akciju „Vraćen život“ koja se zalaže za bolju dostupnost biološke terapije osobama oboljelim od upalnih reumatskih bolesti, a s ciljem bržeg povratka u normalan život. Pozivaju sve da se uključe u akciju i pošalju svoj apel odgovornim institucijama da podrže Inicijativu koja ima za cilj vratiti u život 7780 bolesnika s upalnim reumatskim oboljenjima.