Povezanost mozga niža kod seksualno zlostavljanih odraslih osoba
Studija provedena u MUSC-u na odraslima s poviješću maltretiranja u djetinjstvu pokazala je da su dvije skupine – one s poviješću seksualnog zlostavljanja i one s posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP) – imale smanjenu povezanost mozga u sustavima pažnje poznatim kao ventralna i dorzalna pažnja (VAN-DAN). Takvo smanjenje nije uočeno kod odraslih osoba s poviješću fizičkog zlostavljanja, niti kod onih koji nisu razvili PTSP.
Tim, koji je predvodila neuroznanstvenica MUSC dr. sc. Jane Joseph, također je pokazao da se povezanost u VAN-DAN sustavima povećala nakon liječenja oksitocinom, hormonom povezanim s društvenim vezama i odgovorom na stres.
"Vjerujemo da ova otkrića doprinose ovom području pomažući nam da bolje razumijemo kako veza između sustava pažnje mozga može biti uključena u to da li se PTSP razvija nakon traume u djetinjstvu", objasnila je dr. Kathleen Crum, glavna autorica članka.
Zlostavljanje tijekom djetinjstva glavni je čimbenik rizika za PTSP. Doista, djeca koja dožive bilo koji oblik zlostavljanja imaju 70% veću vjerojatnost da će razviti PTSP. Seksualno zlostavljanje tijekom djetinjstva ometa razvoj mozga i teoretizira se da je povezano s traumom izdaje, koja se događa kada se zlostavljanjem naruši povjerenje osobe u instituciju ili voljenu osobu.
"Trenutna literatura o psihologiji sugerira mogućnost nečega poznatog kao trauma izdaje", objasnila je Crum. "Ljudi različito percipiraju događaje ovisno o obliku zlostavljanja."
Na primjer, sudionici studije s poviješću seksualnog zlostavljanja imali su smanjenu VAN-DAN povezanost, bez obzira na to jesu li u nastavku razvili PTSP, dok oni s poviješću fizičkog zlostavljanja nisu. Svaki VAN i DAN igraju jedinstvenu ulogu u regulaciji pažnje, prema Crum.
"DAN je mreža u mozgu koja je odgovorna za dobrovoljnu pažnju, dok je VAN proces pomicanja ili preusmjeravanja naše pažnje na drugi događaj", rekla je Crum. "Oni djeluju kao mehanizam push-pull; dok se jedna radnja događa, druga ne može."
Joseph i Crum željele su proučavati VAN-DAN mrežu jer pacijentima s PTSP-om često je teško preusmjeriti svoju pažnju.
"Pojedinci s PTSP-om imaju poteškoća s odvajanjem pozornosti od znakova povezanih s prijetnjom, uključujući znakove koji ih podsjećaju na njihova traumatska iskustva", objasnila je Crum. "Pojedinci s PTSP-om također mogu imati tendenciju tumačiti neutralne znakove kao povezane s prijetnjom. Zajedno, ovi problemi utječu na njihovu sposobnost usmjeravanja pažnje na zadatak koji im je u svakodnevnom životu."
Smatra se da reakcija "bori se ili bježi" može biti hiperaktivna kod ovih osoba, što može objasniti ovu poteškoću s premještanjem njihove pažnje. Crum je dala primjer kako bi ilustrirala zašto osobama s PTSP-om može biti teško koncentrirati se na određeni zadatak kada je njihova percepcija vanjske prijetnje pojačana.
"Zamislite scenarij u kojem skačete padobranom i netko vas zamoli da riješite složeni matematički zadatak - koliko biste dobro riješili taj matematički zadatak?" upitala je Crum. "Fokus na preživljavanje i ostanak izvan opasnosti može se natjecati s obavljanjem svakodnevnih zadataka, poput vođenja razgovora ili obavljanja našeg posla."
Tim je želio izmjeriti VAN-DAN povezanost u mirovanju jer im je to omogućilo da uspoređuju razlike u povezivanju bez zahtjeva za specifičnim zadatkom. Učinak hormona oksitocina također je istražen u odnosu na smanjenu povezanost. Smatra se da oksitocin djeluje na sustav mreže pažnje i proučava se na nacionalnoj razini kao potencijalni lijek za PTSP i traume u djetinjstvu.
"Oksitocin je vrlo važan za društveno povezivanje i smanjenje stresa", objasnila je Joseph. "Iako PTSP ne potječe uvijek iz društvene i osobne traume, čini se da je oksitocin koristan u stresnim situacijama, zbog čega se istražuje kao lijek za ovaj poremećaj."
Crum vjeruje da bi sljedeći korak za ovo polje bio ispitati kako izloženost traumi sama po sebi utječe na povezanost mreže pažnje.
"Postojeća istraživanja sugeriraju da je izlaganje traumi povezano s promjenama u mozgu i njegovim funkcijama, bez obzira na dijagnozu PTSP-a", rekla je Crum. "Budući rad trebao bi analizirati razlike između izloženosti traumi i traumatskog stresa u skupinama izloženim traumi koje su imale ili nisu razvile PTSP, kao i treću skupinu koja nije doživjela nikakvu traumu."
Izvor: Psychiatry Res Neuroimaging