Jezik oblikuje potreba mozga za jasnoćom i jednostavnošću
Oznake padeža
Kako bi proučili proces usvajanja jezika, tim je kreirao dva minijaturna umjetna jezika koji nastavcima na imenicama označavaju subjekt ili objekt. Te „oznake padeža“ su karakteristične za španjolski, ruski i druge jezike, ali ne i za engleski. U dva eksperimenta je 40 preddiplomaca, koji govore samo engleski, naučilo osam glagola, 15 imenica i gramatičku strukturu umjetnih jezika. Učenje je bilo raspoređeno u četiri sesije po 45 minuta i sastojalo se od računalnih slika, kratkih animiranih isječaka i audio zapisa. Nakon toga su sudionici bili zamoljeni da na novom jeziku opišu isječak s novim radnjama.
Kada su susreli rečenične strukture koje su mogle biti zbunjujuće ili dvosmislene, učenici u oba eksperimenta su odabrali promijeniti pravila jezika kojeg su naučili kako bi značenje bilo jasnije. Koristili su oznake padeža češće kad bi u suprotnom moglo doći do neželjenih tumačenja. Na primjer u engleskom jeziku, gdje je redoslijed riječi bitan za značenje rečenice, je rečenica poput „Man hits wall“ („Čovjek udara zid“) tipična jer je subjekt osoba, a objekt stvar. No, rečenica „Wall hits man“ („Zid udara čovjeka.“) je neuobičajena i zbunjujuća jer je subjekt stvar, a objekt osoba.
Prema autorima, rezultati daju dokaze da ljudi traže ravnotežu između jasnoće i jednostavnosti. Sudionici su mogli odabrati postizanje maksimalne jasnoće tako da su uvijek koristili oznake padeža. Alternativno tome, mogli su se odlučiti jasno izraziti tako da nikad ne upotrebljavaju oznake padeža. Nisu se odlučili ni za jednu od ovih opcija. Umjesto toga su češće koristili oznake padeža u rečenicama koje su bez njih mogle biti zbunjujuće.
Autori zaključuju kako rezultati također podupiru ideju da oni koji uče jezik uvode česte obrasce, također poznate kao jezične univerzalije. Proizvoljno korištenje oznaka padeža koje su sudionici uveli u ovaj pokus su vrlo slični prirodnim obrascima u japanskom i koreanskom jeziku, gdje je korištenje oznaka padeža vjerojatnije kod označavanja živih objekata i neživih subjekata.
Skraćivanje samo kad je značenje očigledno
Sama povijest engleskog jezika može biti odraz ovih dubokih principe učenja jezika, tvrdi Jaeger. Staroengleski jezik je imao padeže i relativno slobodan red riječi, kao što to još uvijek ima njemački. Međutim, u jednom trenutku su promjene u izgovoru počele činiti padežne nastavke nejasnima, stvarajući dvosmislenosti. Jaeger kaže da je u suvremenom engleskom jeziku red riječi postao primarni signal po kojem govornik dekodira značenje.
„Učenje jezika može popraviti promjene u jeziku i osigurati da one ne narušavaju komunikaciju“, tvrdi Fedzechkina. Dodaje kako se u svjetlu ovih spoznaja nove generacije mogu smatrati onima koje obnavljaju jezik, a ne koje ga kvare.
Po istoj logici, kaže Jaeger, mnogi elementi neformalnog govora se mogu tumačiti kao rezultati pristranosti mozga prema učinkovitosti. „Kada ljudi pretvore 'automobil' u 'auto', koriste neformalne skraćenice, gutaju slogove ili koriste lingvističke prečice, djeluju ista načela“, kaže Jaeger. Dodaje kako su nedavna istraživanja pokazala da te se vrste skraćivanja pojavljuju samo kada je njihovo značenje očigledno iz konteksta.
Izvor: University of Rochester
Učitaj još...