Kako Apple Siri čini mobitele (i programere) humanijima
Jeste li se ikada pitali kako bi to bilo voditi razgovor sa Vašim mobilnim telefonom pri čemu bi on zvučao kao ženska verzija Marvina iz 'Vodiča kroz galaksiju za autostopere?' U zadnje se vrijeme korisnici Apple iPhonea to više ne moraju pitati već mogu to i isprobati.
Nova aplikacija koja im to omogućuje i o kojoj se u zadnje vrijeme najviše priča zove se Siri, virtualni miljenik. Možete mu dati nevjerojatan raspon govornih naredbi bez pripreme ili posebne sintakse, i diviti se dok on/ona radi za vas. Možete reći: 'Nazovi mog pomoćnika' ili 'Probudi me u osam' ili 'Dogovori sastanak sa dr. Woodwardom u petak u 14 sati.' 'Kako da dođem do aerodroma od tuda?' ili 'Sviraj Taylor Swift' ili 'Kada dođem u ured podsjeti me da popunim Smithers izvještaj.' Možete ga pitati koliko grama ima u litri ili kolika je razdaljina od Zemlje do Marsa ili kada je George Washington rođen.
U svakom slučaju, Siri kontaktira Appleove servere nakon čega odgovara smirenim ženskim glasom, istovremeno prikazujući informaciju koju ste tražili. Nije dugo trebalo da ga internetski mudrijaši počnu zapitkivati pitanja sa manje konkretnim odgovorima i diviti se njegovim domišljatima, a ponekad i sarkastičnim odgovorima.
Vi: 'Siri, volim te.' Siri: 'To je baš slatko Davide. Možemo li se sada vratiti na posao?'
Vi: 'Koji je smisao života?' Siri: 'Ne mogu trenutačno odgovoriti na to pitanje, ali daj mi malo vremena da napišem jako dugu dramu u kojoj se ništa ne događa.'
Vi: 'Otvori vrata hangara, Siri.' Siri: 'Žao mi je Davide, bojim se da to ne mogu napraviti. [pauza] Jesi li sretan sada?'
Siri je svakako pravo otkriće u glasovnoj kontroli, ali je također i otkriće kompjuterizirane osobnosti. Pitanje je: želimo li da naši uređaji imaju osobnost?
Programeri i dizajneri uvijek su se mučili s tim pitanjem. Kreatori svakog operativnog sustava morali su osmisliti konzistentnu sintaksu za komunikaciju sa ljudima. Tokom godina razne kompanije nesigurno su prelazile s jedne filozofije na drugu. Sve dok Siri nije otkriven, Appleov softvere uvijek je izbjegavao osobne zamjenice kao što su 'ja' i 'ti'. Rezultat je bilo neko čudno pasivno režanje kao na primjer 'Dokument se ne može otvoriti jer ne postoji.'
Microsoftov engleski dijaloški okvir ne samo da favorizira pasiv, nego je većinom usmjeren na programere, a ne na ljude: 'SL_E_CHREF_BINDING_0UT_0F_T0LERANCE. Aktivacijski je server utvrdio da je specificirani ključ proizvoda premašio broj mogućih aktivacija.' Ah, pa naravno!
Citibank bankomati leže na suprotnom kraju Emily Post spektra. Oni dovode 'ja'/'ti' osobni pristup do ekstrema. 'Dobar dan, kako Vam mogu pomoći?' piše na početnom zaslonu. Kada se odjavite, dobijete 'Hvala Vam. Uvijek je zadovoljstvo poslužiti Vas.' Ovi strojevi čak pokušavaju preuzeti krivnju za Vaše pogreške.: 'Žao mi je, ne prepoznajem tu lozinku.'
Dakle, duboko dolje – zapravo i ne tako duboko – svi znamo da nam se naši kompjuteri ne obraćaju; svaki je izraz koji izgovore negdje napisao neki programer. Zašto se stoga softverske kompanije uopće trude? Ako svi znaju da je to samo trik, trebamo li uopće mariti koliko su personalizirani naši strojevi?
Da, trebali bismo.
Namjera dizajner, bez sumnje je bila napraviti strojeve više prilagođene korisniku tako da simuliraju ležernu konverzaciju sa drugim ljudima. Ali postoji nuspojava kod te namjere: pri pokušavanju da programiraju strojeve koji govore više kao ljudi, programeri su prisiljeni razmišljati kao ljudi.
U slučaju Citibank, pisanje konverzacijskih poruka u drugom licu prisililo je inženjere da pokušaju razumjeti mentalni sklop pravih ljudi. Može se napisati iskaz u prvom licu za bankomat bez uzimanja u obzir logike, terminologije, i jasnoće tih poruka. Nekome tko piše u tom okviru nikada ne bi palo na pamet napisati 'Aktivacijski je server utvrdio da je specificirani ključ proizvoda premašio mogući broj aktivacija.'
Genijalnost iza Siri osobnosti, međutim, je ta da je njoj svejedno jeste li rekli 'Hoće li kišiti?' ili 'Hoće li mi trebati kišobran?' ili 'Kakva je prognoza?' Ona je programirana da razumije bilo kakvu formulaciju. Ovoga puta vrijednost nije samo prilagođenost korisniku; već sreća. Kada Siri prvi puta napravi ono što želite, bez da ste čitali ikakve upute ili pratili bilo kakva pravila, osjećate val ponosa zbog svoje vještine.
Stoga da, dakako da su strojevi koji razgovaraju kao ljudi totalna varka i mi to znamo. Ali psihologija je smiješna stvar – kao na primjer kada gledamo sjajnu magičnu predstavu, oduševljeni smo čak i kada znamo da je to sve samo trik.
Izvor: Scientific American