Jesu li roboti već preuzeli ljudski svijet?

Ljudska povijest obično se promatra kroz razdoblja različitog trajanja, svako od kojih je po nečem prepoznatljivo. Ipak, postoji nešto što je zajedničko svim tim razdobljima, ono jedino što se nikada ne mijenja - činjenica da se sve neprestano mijenja. Tako i čovjek i način na koji razmišlja i djeluje.

U vrijeme kada je čovjek živio nomadskim životom, fizički nije bio dorastao predatorima životinjskog svijeta pa je morao pronaći drugačiji način da bi preživio. I pronašao ga je u umu. Um čovjeka čini jedinstvenim i upravo ga je taj um vodio od vremena u kojem je svatko lovio da bi preživio, do vremena u kojem mali broj ljudi proizvodi hranu za čitavi svijet. Od vremena u kojem se čovjek oslanjao na fizički rad, do vremena u kojem se oslanja na umni rad.

S vremenom je čovjek je svoj fizički rad zamijenio radom strojeva koji su jači, pouzdaniji i izdržljiviji no što bi on to ikada mogao biti. Strojevi su uvelike olakšali život čovjeka i omogućili mu da se posveti umnom radu što će ga, pokazuje se, dovesti do ubrzanog napretka i nesagledivih mogućnosti.

Je li došlo vrijeme da čovjek napravi novu revoluciju?
Kao što je nekoć svoj fizički rad zamijenio radom strojeva i posvetio se umnom radu, je li spreman jednako tako danas zamijeniti svoj umni rad mehaničkim umom i posveti se nečem trećem?

Ljudi obično, kada misle o automatizaciji, imaju na umu skupe, ogromne i namjenske, ali ne baš pametne industrijske robote. Iako je postojao, strah da će ovi roboti preuzeti svijet bio je i ostao iracionalan. Tim više što su ovi roboti prošlost. Danas je na djelu nova vrsta automatizacije.

Roboti koji dolaze jesu pametni roboti. Oni nisu unaprijed programirani za određene poslove, već su opremljeni hardverom i softverom koji im omogućuju da uče. Razvoj višenamjenskih pametnih robota već je uzeo popriličan zamah, i čini se kako nema namjeru stati. A daljnja ulaganja i razvoj znače i sve niže cijene i sve veću prisutnost ovih robota u ljudskoj svakodnevici.

Sličnom razvoju događaja čovjek je svjedočio posljednjih dvadesetak godina. Radi se, jasno, o osobnim računalima. No, nije dugo trebalo prije nego su računala postala dostupna masama i počela se koristiti (gotovo) svugdje - od upravljanja automatima za kavu do upravljanja svemirskim postajama.

Današnji pametni roboti su poput računala 80-tih. Hoće li imati uspješnu budućnost kao i računala? Ako je suditi po dosadašnjem trendu, vjerojatno i bolju. Već je danas mehanički um sposoban zamijeniti um čovjeka u mnogočemu, i to na način na koji strojevi nikada nisu uspjeli zamijeniti fizički rad čovjeka.

Automobili koji se sami voze

Vjerojatno najbolji pokazatelj toga jesu autonomni automobili. Testirani na tisućama kilometara gradskih i vangradskih prometnica, ovi automobili više nisu budućnost. Oni su sadašnjost I dobra je vjerojatnost da će uskoro zamijeniti ljude kao vozače. Da bi u tome uspjeli, oni ne moraju biti savršeni, već jednostavno - bolji od ljudi. A to, čini se, neće biti problem s obzirom na toda ti automobili ne poznaju umor, brže reagiraju i nisu ometani pisanjem poruka, razgovorima i slično. Oni nisu bez greške, ali imaju sve preduvjete biti boljim vozačima od ljudi.

Treba li to gledati kao problem? Ne znači li to manji broj prometnih nesreća? Ne znači li to i više slobodnog vremena kojeg će ljudi moći iskoristiti za, recimo, čitanje, pisanje, rad i odmaranje? Vjerojatno da, ali kao i uvijek, postoji i druga strana priče.

Procjene o broju zaposlenih u transportnoj industriji na razini svijeta kreću se oko (minimalno) 70 milijuna ljudi. Kada autonomni automobili preuzmu ceste, ti će poslovi nestati. Ovakav je scenarij i ekonomski gledano, barem kratkoročno, opravdan, s obzirom na to da zaposleni u transportnoj industriji čine oko trećine troškova tvrtke.

No, problem budućnosti očigledno neće biti samo niskokvalificirani radnici. Rad na računalu također ima ono potrebno da bude zamijenjen robotima. Softverski roboti puno su brži i jeftiniji od ljudi, što ih čini, opet barem kratkoročno, ekonomski opravdanom zamjenom za čovjeka. Dobar primjer su burze dionica, koje sve manje vode ljudi, a sve više roboti koji su naučili trgovati s drugim robotima, koji su naučili to isto. Dobra je vjerojatnost da je i neki od članaka koje svakodnevno čitamo napisan od strane robota.

Roboti preuzimaju poslove čovjeka

Osim toga, čini se kako i raznim drugim poslovima prijeti opasnost da budu preuzeti od robota. Kao primjer navedimo odvjetnike i liječnike. Iako se to možda ne čini tako, dobar dio odvjetničkog posla odlazi na poslove u kojima su roboti već danas bolji od ljudi. S druge strane, Watson, računalo napravljeno od strane IBM-a, ima za cilj nadomjestiti liječnike i umjesto njih slušati ljude, analizirati njihove simptome i prethodno poznate slučajeve bolesti te, na temelju toga, postavljati dijagnoze.

Čini se kako, dakle, sve skupine - od nisko do visokokvalificiranih radnika i profesionalaca imaju razloga za zabrinutost. No što je s umjetnošću? Kako se umjetnici mogu nositi s robotima?

Mozak je vjerojatno najkompliciranija tvorevina u svemiru, no to nas nije obeshrabrilo u pokušajima da ga modeliramo i simuliramo. Ljudi jesu nevjerojatno kreativni, no mali broj njih danas živi od umjetnosti. S obzirom na to da uvelike ovise o popularnosti, upitno je hoće li se njihov broj značajno povećati. Veća je vjerojatnost će se smanjiti s obzirom na to da je, primjera radi, već danas moguće skladati glazbu računalom koju čovjek ne može prepoznati kao takvu.

Ljudi su smatrali kako je šah pokazatelj kreativnosti i sposobnosti ljudskog mozga, što on uistinu i jest. No računalo je davno pobijedilo najboljeg među nama. Hoće li se isto dogoditi i s ostalim ljudskim talentima?

Lako je biti ciničan prema predviđanjima budućnosti koja nemaju čvrstu podlogu. No pametni roboti nisu fikcija. Oni su ovdje i sada. Čovjek se već suočio s ekonomskim revolucijama u prošlosti, no robotska revolucija je drugačija. Strojevi su pronašli mjesto u ograničenom broju ljudskih djelatnosti. Roboti, čini se, neće imati taj problem. Upravo to mogao bi biti naš problem.

Mehanički um će istisnuti ljude

Dobra je vjerojatnost da će, kao što su mehanički mišići istisnuli konje početkom 20. stoljeća, mehanički um istisnuti ljude. Ne svugdje, ne odmah, ali čini se ne ni u tako dalekoj budućnosti. Kada u principu ovisi o nama, no ekonomska računica i kratkovidnost moćnika već je više puta čovjeku pomrsila račune. Tehnologija napreduje brzinom koju biološki napredak čovjeka jednostavno ne može pratiti i ako čovjek propusti djelovati na vrijeme, sva dobrobit koju nam pametni roboti mogu donijeti lako bi se mogla pretvoriti u noćnu moru.

Konji nisu danas bez posla jer su bili lijeni kao vrsta. Konje se danas jednostavno nema gdje zaposliti. Mi danas moramo misliti što napraviti sa svim onim ljudima koji će ostati bez posla. Kako riješiti problem poslova budućnosti za koje se ljudi neće moći prijaviti? Einstein je rekao kako složeni problemi ne mogu biti riješeni ako čovjek ostane na istoj mentalnoj razini na kojoj je bio kada je problem nastao.

A problem postoji i stoga mora biti stavljen na dnevni red. Budućnost se gradi danas da bi se živjela sutra.

Izvor: