Razvoj robota koji poput djeteta uči od nule
Dvojica istraživača s Norveškog Sveučilišta za znanost i tehnologiju (NTNU) razvili su robota koji bi, prema njihovoj zamisli, trebao učiti poput djeteta. Robot bi sve trebao naučiti sam, s obzirom na to da u početku nema (gotovo) nikakvog znanja.
“Daleko smo od točnog modela dječjeg mozga, no algoritmi koji se koriste za prepoznavanje zvuka i slike inspirirani su biološkim sustavima,” rekao je Øyvind Brandtsegg, profesor glazbe na NTNU.
Robot, nazvan [self.], analizira zvuk pomoću sustava inspiriranog ljudskim uhom, dok slike prepoznaje koristeći digitalni model ljudskog sustava obrade osjetilnih informacija. Razvijen je s ciljem da uči bez unaprijed definirane baze znanja, poput malog djeteta. “Namjerno nismo robotu dali gotovo nikakvo znanje unaprijed,” rekao je Brandtsegg.
Osim profesora Brandtsegga, na projektu radi i post-doktorand Axel Tidemann, čija su specijalizacija računalne znanosti. Suradnja različitih znanstvenih područja nužna je za uspjeh ovakvog, po prirodi multidisciplinarnog projekta. “Oboje dovoljno razumijemo područje onog drugog da bismo razumjeli što je teško, i zašto je tako,” ustvrdio je profesor Brandtsegg.
Robot ne posjeduje unaprijed definirano znanje
Kada je tek napravljen, robot nije posjedovao nikakvo znanje. Kada netko pored njega govori, robot prepoznaje to kao govor i povezuje ga sa slikom osobe koja govori. Ono što posebno ‘zaokuplja njegovu pažnju’ jesu zvukovi koji mu se čine naglašenima, dok ono što robot prikazuje jest način na koji njegov ‘mozak’ povezuje slike i zvukove koje percipira i povezuje.
Robot je dosad bio izložen u gradovima Trondheim i Arendal u Norveškoj, što je istraživačkom dvojcu omogućilo da prouče kako robot zapravo uči. Iako su se neke fraze, poput “Moje ime je..” i “Kako se zoveš?”, bile učestale, bio je to period u kojem je robot bio izložen mnoštvu sličnih zvukova i različitih ljudi, što je dovelo do kaosa i neobičnog povezivanja zvukova i slika. No, s vremenom, kako je robot učio, to se promijenilo.
Osim toga, robot je naučio i filtrirati ono što je percipirao. Ako je, recimo, robot pet puta čuo neku riječ na određeni način, ali se ona značajno razlikovala kada ju je čuo šesti puta, tada bi robot to označio kao iznimku i odbacio je, koncentrirajući se na ono što je češće imao prilike čuti. Zanimljivo je da se taj proces odvijao dok robot nije radio.
Robot koji može sanjati po noći
“Mi kažemo da robot ‘sanja’ po noći,” rekao je Brandtsegg.
Sada, nakon dosta učenja, robot je došao u fazu u kojoj može povezati slike i zvukove na kompleksniji način. No i dalje je robot u procesu stalnog razvoja. Nakon izložbe u Trondheimu, dvojac je radio na unapređenju organizacije memorije robota, što se pokazalo kao izuzetno složen proces.
“Svaka, i mala promjena zahtijeva mnogo vremena ako ne želimo uništiti ono što je robot prethodno naučio.” A rezultat svih tih napora je uređaj koji zorno prikazuje na koji način povezuje slike i zvukove, što omogućuje da se pažnja usmjeri na proces učenja poradi njegova razumijevanja i unaprjeđenja.
Kada je robot uistinu inteligentan?
Kao i drugi slični projekti, i ovaj projekt otvara pitanja koja se tiču umjetne inteligencije i ‘svjesnosti’ robota i načina na koji iste promatramo. Prema spomenutom dvojcu, testovi poput dobro poznatog Turingova testa nisu pravi pokazatelj inteligencije strojeva.
“Ovo simboličko prosuđivanje [temeljeno na rezultatima Turingova testa, op.a.] nije nužno primjenjivo na stvaran svijet. Roboti specijalizirani za određene industrijske poslove obavljaju iste bolje od čovjeka već desetljećima. No ti su roboti daleko od sposobnosti da uče,” rekao je Tidemann.
“Mnogi znanstvenici na području umjetne inteligencije, kao i ja, vjeruju da se prava inteligencija ne može postići u vakuumu. Ona je posljedica adaptacije i života u dinamičnom okruženju,” dodao je Tidemann.
“Što je umjetni život? Što je nezavisno razmišljanje? To su velika pitanja. No mi vjerujemo da je pravi način da se ostvari ‘sveti gral’ umjetne inteligencije implementacija biološki-inspiriranih modela u mehanički uređaj, kojeg se potom postavi u stvarno okruženje te se promatra hoće li se isti početi inteligentno ponašati,” zaključio je Tidemann.
Izvor: SciDaily