Dinosauri su bili na svom vrhuncu, kada je udario kobni asteroid

Paleontolozi se slažu da je veliki udar asteroida izazvao kraj dinosaura, ali i dalje traje rasprava oko njihovog općeg stanja u vrijeme kobnog udara. Jesu li ne ptičji dinosauri već bili u opadanju, a asteroid je samo ubrzao njihov put prema izumiranju? Ili su u kasnoj kredi napredovali, samo da bi ih ugušio neumjestan „svemirski kamen”?

Nedavna studija koju je provelo Sveučilište u Edinburghu pruža nove dokaze da su dinosauri bili snažni u vrijeme svoje iznenadne smrti. Pročešljavajući fosilne zapise kako bi rekonstruirali hranidbene mreže tisućljeća prije i nakon udara asteroida, istraživači su bacili novo svjetlo na to kako su neki sisavci i ptice preživjeli katastrofu koja je privela kraju 165 milijuna godina života dinosaura.

"Ovo je vrlo zanimljiva studija koja koristi pristup kakav se rijetko upotrebljava u paleontologiji kralježnjaka", rekao je paleontolog Luis Chiappe, direktor Instituta za dinosaure u Prirodoslovnom muzeju okruga Los Angeles, koji nije bio uključen u istraživanje. "Rezultati su čvrsti."

Studijom, objavljenom ovog mjeseca u časopisu Science Advances, pregledano je više od 1600 fosilnih uzoraka koji datiraju od 18 milijuna godina prije nego što je asteroid udario - posljednje godine razdoblja krede - do prva 4 milijuna godina razdoblja paleogena, koje je počelo dana kada je stijena široka 12 kilometara udarila u područje koje danas poznajemo kao meksički poluotok Yucatan.

Fosili su predstavljali gotovo sve vrste životinja koje su jele i bile hrana tijekom tog razdoblja, od riba, daždevnjaka i žaba do krokodila, dinosaura i sisavaca.

Promatrajući brojke pronađenih ostataka, istraživači su zaključili da su dinosauri u vrijeme svoje smrti uživali stabilno i čvrsto mjesto u ekološkoj mreži, bez ikakvih sugestija u fosilnim zapisima da su njihovi izvori hrane bili u opadanju, rekao je glavni autor Jorge García -Girón, ekolog s finskog Sveučilišta Oulu i španjolskog Sveučilišta León.

S daleko manje sigurnosti u hranidbenoj mreži nego su imali njihovi pandani među dinosaurima, sisavci su proveli kasnu kredu pokušavajući steći malo uporište u krajoliku kojim dominiraju divovski gmazovi. Istraživači su otkrili veliku raznolikost vrsta sisavaca, što ukazuje na obitelj u procesu prilagodbe svijetu dinosaura.

"To je svojevrsni kompromis", rekao je García-Girón. "Dinosauri su bili daleko stabilniji u svom ekološkom sustavu. Bili su, naravno, gospodari istog. Sisavci su se, s druge strane, diverzificirali te počeli kolonizirati različita staništa i različite okoliše."

Kad je asteroid udario, navedena fleksibilnost je možda bila spas za sisavce.

Izumiranje u razdoblju krede i paleogena, ili K/Pg događaj, izbrisalo je 75% vrsta (procjena) na planetu u to vrijeme. Kad je došlo do udara te su posljedični požari i oblaci čestica spržili krajolik i transformirali atmosferu, većina dinosaura nije se mogla zakopati u podzemlje, odletjeti na sigurniji teritorij ili uroniti u vodu kako bi izbjegli najgore, kao što su to učinile preživjele vrste.

"Udar asteroida bio je toliko silovit da nije postojalo mjesto na površini Zemlje koje je bilo uistinu sigurno", napisao je autor Riley Black u knjizi "The Last Days of the Dinosaurs: An Asteroid, Extinction, and the Beginning of Our World" ". "Kad je sam zrak postao smrtonosan, malo se moglo učiniti za zemaljski život."

Dinosauri su bili idealno prilagođeni krajolicima i klimi kasne krede. Kad je jedan neviđeni, neočekivani događaj preko noći eliminirao njihov svijet, dinosauri su nestali s njim.

Dok nam novo istraživanje daje odgovore o značajnom događaju u prošlosti planeta, ono također može pomoći znanstvenicima u tumačenju budućnosti planeta. Razumijevanje pet događaja masovnog izumiranja u pretpovijesnim zapisima može nam pomoći da predvidimo načine na koje biljne i životinjske vrste mogu patiti i propadati uslijed posljedica klimatskih promjena koje je uzrokovao čovjek.

Slatkovodne vrste, na primjer, već sada brzo nestaju, rekao je García-Girón. "Ako uspijemo prepoznati koji su čimbenici određivali preživljavanje slatkovodne faune u prošlosti, mogli bismo upotrijebiti te informacije za predviđanje posljedica gubitka slatkovodne bioraznolikosti u današnje vrijeme", rekao je.

Izvor: Phys.org