Ako je Svemir beskonačan - gdje su svi?
Dobrodošli u Fermijev paradoks!
Na Fermijev paradoks nemamo pravog odgovora. Najbolje što se može ponuditi su „moguća objašnjenja". Ako pitate deset različitih znanstvenika koje je objašnjenje točno, dobit ćete i deset različitih odgovora. Znate kako su ljudi u prošlosti raspravljali je li Zemlja okrugla ili vrti li se Sunce oko Zemlje ili dolazi li grmljavina od Zeusa i kako nam se sve to sada čini tako primitivnim i zaostalim? E pa, kada je o ovoj temi riječ, mi smo sada u tom stadiju.
Neka od mogućih objašnjenja za Fermijev paradoks o kojima se najviše raspravlja možemo podijeliti u dvije široke kategorije: ona objašnjenja koja pretpostavljaju da nema znaka civilizacija Tipa II i III jer takvih u Svemiru nema i ona objašnjenja koja pretpostavljaju da one postoje, ali ih iz nekih drugih razloga ne vidimo i ne čujemo.
Prva grupa objašnjenja: ne postoje znakovi inteligentnijih civilizacija (Tipa II i III) jer takve ne postoje
Oni koji se opredjeljuju za prvu grupu objašnjenja ukazuju na problem neekskluzivnosti kojim se odbacuju sve teorije koje tvrde: „Postoje inteligentnije civilizacije, ali ni jedna od njih nije ostvarila nikakav kontakt s nama jer su sve…" Pobornici ove skupine drže se izračuna prema kojima postoji toliko tisuća (ili milijuna) inteligentnijih civilizacija da bi trebala postojati barem jedna koja bi bila iznimka od pravila. Čak i da je teorija istinita za 99,99 % inteligentnijih civilizacija, preostalih 0,1 % trebalo bi se ponašati drugačije te bismo trebali biti svjesni njihova postojanja.
Stoga, prema objašnjenjima prve skupine, jamačno ne postoje iznimno napredne civilizacije. No, pošto postoje izračuni da postoje tisuće civilizacija u našoj vlastitoj galaksiji, zasigurno je riječ o nečem drugom.
To drugo naziva se Veliki filtar. Teorija Velikog filtra kaže da u nekom trenutku u razvoju od samog početka života do dosezanja civilizacije Tipa III sav živi svijet udari u zid. U tom dugotrajnom evolucijskom procesu postoji određena faza kada je daljnji napredak života jednostavno nemoguć. Ta se faza naziva Veliki filtar. Ako je ta teorija točna, pravo je pitanje u kojem trenutku razvoja dolazi do Velikog filtra. Ispostavlja se da je, kada je u pitanju čovječanstvo, ovo pitanje iznimno važno. Ovisno o tome kada do njega dolazi suočeni smo s tri različite realnosti: iznimka smo, posebni smo ili smo nadrapali.
1. Iznimka smo (preživjeli smo Veliki filtar)
Jedina nada koju imamo jest da je Veliki filtar iza nas. Uspjeli smo ga nadživjeti, što bi značilo da se iznimno rijetko događa da život dosegne našu razinu inteligencije. Tim bi se scenarijem objasnilo zašto nema civilizacija Tipa III. No to bi također značilo i da bismo, zato što smo toliko daleko dogurali, mi mogli biti jedna od rijetkih iznimki: to bi značilo da za nas ima nade. Na prvi pogled, takvo stajalište podsjeća na ljude prije 500 godina koji su smatrali da je Zemlja u središtu Svemira. To znači da zbilja jesmo posebni. Ipak, ono što znanstvenici nazivaju „efekt odabira opažanjem" sugerira da je svatko tko razmišlja o svojoj iznimnosti inherentno dio priče o uspjehu inteligentnog života. Bez obzira jesu li stvarno izuzetni ili poprilično uobičajeni, stvari o kojima razmišljaju i zaključci koje iznose bit će istovjetni. To nas prisiljava da priznamo da je posebnost barem mogućnost. No, ako smo posebni, kada smo točno postali takvima, to jest, koji smo korak nadišli u odnosu na sve ostale?
Jedna mogućnost: Veliki filtar možda je tek na početku – moguće je da je izrazito neobično da život uopće započne. Ovo je moguće pošto je životu na Zemlji trebalo milijardu godina, a iznimno smo se trudili ponoviti taj događaj u laboratorijima - bez uspjeha. Ako je to zaista Veliki filtar, to bi značilo da ne samo da nema inteligentnog života u Svemiru, već i da uopće nema nikakvog drugog života.
Druga mogućnost: Veliki filtar mogao bi biti skok s jednostavne prokariotske stanice do složene eukariotske stanice. Nakon što su prokariotske stanice oživjele, ostale su nepromijenjene gotovo dvije milijarde godina prije nego što ih je zadesio evolucijski skok kojim su postale složene i dobile jezgru. Ako je to Veliki filtar, to bi značilo da je Svemir krcat jednostavnim prokariotskim stanicama i isključivo njima.
Postoje i brojne druge mogućnosti – neki čak misle da je i naša najnovija faza inteligentnih bića kandidat za Veliki filtar. Iako se korak od poluinteligentnih bića (čimpanze) do inteligentnih bića (ljudi) isprva ne čini čudesnim korakom, Steven Pinker odbija ideju neizbježnog uspona evolucije: „Pošto evolucija ne teži cilju, već se jednostavno događa, ona upotrebljava najkorisniju prilagodbu za određenu ekološku nišu, a činjenica da je na Zemlji to samo jednom do sad dovelo do tehnološke inteligencije može sugerirati da je ovaj ishod prirodnog odabira rijedak te da stoga nikako ne podrazumijeva određeni razvoj evolucije životnog stabla."
Većina se skokova ne smatra kandidatima za Veliki filtar. Svaki mogući Veliki filtar mora biti jedan među milijun kada se jedna ili više posve čudnih događaja moraju dogoditi da bi se u konačnici zbila čudesna iznimka. Iz tog razloga se nešto poput skoka od jednostaničnog do višestaničnog života isključuje pošto se to samo na našem planetu u izoliranim slučajevima dogodilo najmanje 46 puta. Iz istog razloga, ako i pronađemo fosilizirane eukariotske stanice na Marsu, to bi isključilo mogućnost da je skok od jednostavne do složene stanice mogući Veliki filtar (kao i sve prije te točke evolucijskog lanca) jer se dogodilo i na Zemlji i na Marsu, te stoga zasigurno nije jedna od milijardu čudnih slučajnosti.
Ako smo zaista iznimni, to bi moglo biti zbog slučajnog biološkog događaja, ali bi tome mogla pridonijeti i hipoteza o rijetkoj Zemlji prema kojoj, iako postoji mnogo planeta nalik Zemlji, točno određeni uvjeti života na Zemlji, bez obzira na to jesu li vezani uz ovaj Sunčev sustav, Zemljin odnos s Mjesecom (tako velik satelit neobičan je za tako mali planet i doprinosi našim posebnim vremenskim uvjetima i ponašanju oceana) ili nešto vezano uz sam planet čini Zemlju iznimno pogodnom za život.
2. Prvi smo
Pristalice prve skupine smatraju da su, ako Veliki filtar nije iza nas, jedina nada koju imamo uvjeti u Svemiru koji su se tek nedavno, po prvi puta od Velikog praska, razvili do stupnja u kojem je moguć razvoj inteligentnog života. U tom slučaju, mi i mnoge druge vrste mogli bismo biti na putu da dosegnemo stupanj super inteligencije, ali se to još nije dogodilo. Dogodilo se da smo na pravom mjestu u pravo vrijeme da bismo postali prva civilizacija sa super inteligencijom.
Primjer fenomena koji bi mogao doprinijeti ovom objašnjenju je učestalost iznimno velikih eksplozija gama zračenja koje smo uočili u udaljenim galaksijama. Moguće je da je prvi dio postojanja Svemira bio pun kataklizmičkih događanja poput eksplozija gama zračenja koje bi s vremena na vrijeme zapalile sve okolo te spriječile razvoj bilo kakvog života kad se dosegne određeni stupanj, kao što je i Zemlji trebalo nekoliko stotina milijuna godina prije nego li su se asteroidi i vulkani smirili čime je omogućen život na Zemlji. Sada smo možda usred astrobiološke faze prijelaza, a ovo je prvi put da se život neometano mogao razvijati ovako dugo.
3. Nadrapali smo (Veliki filtar je ispred nas)
Ako nismo ni iznimni ni napredni, pristalice prve skupine zaključuju da nam Veliki filtar tek predstoji. To bi značilo da se život redovito razvija do faze u kojoj smo mi sada, ali da nešto sprječava daljnji razvoj života i dosezanje više inteligencije u gotovo svim slučajevima, a mi imalo male šanse da budemo iznimka.
Mogući budući Veliki filtar je kataklizmički prirodni događaj koji se redovno odvija, poput prethodno spomenutih eksplozija gama zračenja, samo što, nažalost, još nisi gotovi te je samo pitanje trenutka prije nego što uništi sav život na Zemlji. Također je moguće da gotovo sve inteligentne civilizacije neizbježno unište same sebe kada dosegnu određenu razinu tehnologije.
Iz tog razloga filozof Nick Bostrom sa Sveučilišta u Oxfordu kaže da je dobra vijest to što nema vijesti. Otkriće čak i jednostavnog oblika života na Marsu bilo bi poražavajuće zato što bi to isključilo veliki broj Velikih filtara iza nas. A ako bismo pronašli fosilizirane tragove složenog života na Marsu, Bostrom kaže da bi ti bile najgore vijesti koje bi ikad bile objavljene na naslovnicama novina zato što bi to značilo da Veliki filtar koban za sve vrste te i nas gotovo sigurno očekuje. Kad je riječ o Fermijevom paradoksu, Bostrom vjeruje da šutnja noćnog neba iznad nas zlata vrijedi.
Nastavak: