Tko vas najbolje poznaje? Vi ne, kažu psiholozi
Poznajte sebe. To je bio Sokratov savjet, te je on u skladu sa konvencionalnom mudrošću. "Prirodna je tendencija mislit da znamo sebe bolje nego što nas drugi znaju.", kaže Simine Vazire, docentica na sveučilištu Washington u St. Louisu.
Međutim, novi članak kojeg su napisale Vazir i njena kolegica Erika N. Carslon razmatra istraživanje i predlaže dodatak filozofovom proglasu: Upitajte prijatelja. "Ima aspekata ličnosti koje drugi znaju o nama a da mi to sami ne znamo, i obrnuto," kaže Vazire. "Za dobiti kompletnu sliku ličnosti trebaju nam obje perspektive." Studija je objavljena u Current Directions in Psychological Science, novinama Udruženja psiholoških znanosti.
Nije da mi ne znamo ništa o nama. Ali naše poimanje ometaju slijepe mrlje koje kreiraju naše želje, strahovi i nesvjesni motivi - od kojih je najveći želja da se održi izvrsna slika o nama samima, pokazuje istraživanje. Čak ni kad se gledamo na videosnimci, to bitno ne mijenja naše percepcije – a kad drugi gledaju istu snimku, oni lako uoče karakteristike kojih smo mi nesvjesni.
Nije iznenađujuće da nas naši najbliži i oni koji provode najviše vremena s nama najbolje poznaju. Ali čak i stranci imaju bezbroj znakova da vide tko smo mi: odjeća, glazbene preferencije ili postovi na Facebooku. Istovremeno, naši najbliži i najdraži imaju povode da iskrive svoja mišljenja. Ipak će grubi supružnik ili nasilno dijete reći nešto drugom supružniku ili roditelju. "Prije smo skupljali ocjene od roditelja i uglavnom smo prestali, jer su beskorisne." opaža Vazire. Što bi takvi podaci pokazali: Svačije je dijete briljantno, lijepo i ljupko.
Zanimljivo, ljudi ne uviđaju iste stvari o sebi kao što to drugi uviđaju. Svojstva vezana uz nervozu, kao što je strah od javnih nastupa, nama su očita, ali nisu uvijek i drugima. S druge strane, kreativnost, inteligenciju ili nepristojnost drugi često najlakše percipiraju. To nije samo zato jer se manifestiraju otvoreno, nego i zato jer nose vrijednosni sud - nešto što utječe i na samoosuđivanje. Ali riječ nije uvijek najgrublja kritika. Drugi znaju davati više ocjene našim vrlinama nego što si ih mi prepisujemo.
Zašto sve te informacije ne dovode do boljeg osobnog i zajedničkog shvaćanja? Ljudi su kompleksni, društvenih znakova ima mnogo, percepcije drugih zamućene su našim vlastitim potrebama i predrasudama, pokazuju studije. Plus, informaciji nije lako pristupiti. "Zapanjujuće je kako je teško dobiti direktnu povratnu informaciju.", kaže Vazire, dodajući kako nikako ne podržava brutalnu otvorenost. Postoje dobri razlozi za povučenost.
Izazov je takvo znanje iskoristiti za nešto dobro. "Kako možemo ljudima dati povratnu informaciju, i kako se ona može iskoristiti da se poboljša samopoznavanje?" pita se Vazire. "I kako da iskoristimo samopoznavanje da pomognemo ljudima da budu sretniji i imaju bolje odnose?"
Prvi odgovor na ova pitanja može biti najočitiji, ali ne i najlakši za sprovesti: Slušajte druge. Moguće da oni znaju više od vas – čak i o vama samima.