Ruske šume važne su za globalno ublažavanje klime
Rusija je najveća svjetska "šumska" zemlja, a budući da je dom više od petini svjetskih šuma, šume i šumarstvo u Rusiji imaju ogroman potencijal doprinjeti globalnom utjecaju u smislu ublažavanja klime. Nova studija istraživača Međunarodnog instituta za analizu primijenjenih sustava (IIASA), ruskih stručnjaka i drugih međunarodnih kolega iznjedrila je nove procjene biomase sadržane u ruskim šumama, potvrđujući značajan porast tijekom posljednjih nekoliko desetljeća.
Od raspada SSSR-a, Rusija nije izvještavala o gotovo nikakvim promjenama u svojim šumama, dok podaci dobiveni iz nekih istraživanja pokazuju da su ruske šume zapravo doživjele rast vegetacijske produktivnosti, drveća i nadzemne biomase u posljednjih nekoliko desetljeća. To je dovelo do nedosljednosti u dostupnim podacima i općeg pada pouzdanosti podataka o ruskim šumama od 1988. godine, što se može pripisati informacijskoj praznini koja se pojavila kada je Rusija prešla iz sovjetskog sustava popisa i planiranja šuma u svoj trenutni Nacionalni popis šuma (NFI) za prikupljanje informacija o šumama na nacionalnoj razini.
Prvi ciklus ruskog NFI-a završen je 2020., a autori nove studije koju je vodio IIASA koristili su ove podatke u kombinaciji s istraživanjem šumskih parcela na terenu i podacima daljinskog istraživanja, u naprednoj analizi kako bi proizveli nove procjene biomase ruskih šuma, koje potvrđuju utjecaj tih šuma na klimatske promjene i njihovu važnost za ublažavanje klimatskih promjena.
"Započeli smo utvrđivati zalihe žive biomase i stopu sekvestracije ruskih šuma. Zajednički napori našeg raznolikog tima koji se sastojao od predstavnika Ruske državne agencije za šumarstvo, istraživanja šuma, akademskih istraživačkih instituta i drugih obrazovnih institucija, omogućili su da proizvedemo važan, ponovljiv znanstveni rezultat", kaže glavni autor studije Dmitrij Shchepashchenko.
Tim je prvi dobio pristup dijelu podataka NFI s preciznim podacima o lokaciji. Istraživači su koristili ove podatke u kombinaciji s podacima daljinskog istraživanja kako bi procijenili porast zaliha ruskih šuma i relativne promjene u postsovjetskoj Rusiji. Kalibrirali su modele koji se odnose na dva globalna proizvoda s podacima o biomasi i dodatne podatke s daljinskim ispitivanjem s oko 10 000 zemaljskih parcela iz NFI-a i Šumskog promatračkog sustava kako bi smanjili nesigurnosti i proizveli nepristranu procjenu na razini jurisdikcije. Kombinacijom ova dva izvora informacija, tim je uspio iskoristiti prednosti oba izvora u pogledu vrlo preciznih mjerenja tla i prostorno sveobuhvatne pokrivenosti proizvoda i metoda daljinskog istraživanja.
"Vrlo često, praktičari jednostavno koriste linearnu regresiju prema zadanim postavkama bez provjere temeljnih statističkih pretpostavki ili brige o razlici između sposobnosti modela da objasni promatrane podatke i sposobnosti predviđanja budućnosti ili nesmotrenih podataka. Budući da je cilj ove studije bio procijeniti neopaženu biomasu, koristili smo suvremene računalno intenzivne metode", objašnjava koautorica studije i dugogodišnja suradnica IIASA-e, Elena Moltchanova iz Matematičke i statističke škole na Sveučilištu Canterbury u Novom Zelandu.
Istraživanja ukazuju da su ruske šume akumulirale veliku količinu biomase - u rasponu od 40% više od vrijednosti zabilježene u Državnom registru šuma te prijavljene statistici Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO). Koristeći posljednje izvješće Sovjetskog Saveza kao referencu, rezultati pokazuju da je stopa nagomilavanja zaliha u ruskim šumama između 1988. i 2014. iste amplitude kao neto gubici šumskog fonda u tropskim zemljama. Procjena studije o sekvestraciji ugljika u živoj biomasi šuma između 1988. i 2014. za 47% je veća nego što je navedeno u Nacionalnom popisu stakleničkih plinova.
Autori primjećuju da, iako ruske šume i šumarstvo imaju velik potencijal u smislu globalnog ublažavanja klime, kao i brojne potencijalne koristi u vezi sa zelenom ekonomijom i održivim razvojem, važno je naglasiti da kako klima postaje sve ozbiljnija i oštrija, rezultirajući šumski poremećaji mogli bi poništiti ove dobitke. Stoga bi uska suradnja znanosti i politike bila presudna za razradu i provedbu prilagodljivog gospodarenja šumama.
"Ovdje govorimo o najvećoj zemlji na svijetu koja je domaćin najvećem udjelu najvećeg kopnenog bioma na svijetu - cirkumborealnom pojasu šume - koji je izuzetno važan za klimu", kaže voditelj istraživačke skupine za poljoprivredu, šumarstvo i usluge ekosustava i koautor studije Florian Kraxner.