Kako dobiti na pokeru
Više od 6 300 igrača, od kojih je svaki morao platiti 10 000 $ za sudjelovanje, okupilo se u Las Vegasu prošli mjesec na 44. po redu prvenstvu World Series of Poker. Turnir je trajao deset dana, a ostalo je samo devet igrača. Oni će se ponovno naći u studenom na dvodnevnom natjecanju koje će se uživo prenositi kako bi se odredilo tko osvaja prvu nagradu od 8,3 milijuna dolara.
Poker nije preko noći postao ovako popularan. 2003. se 839 igrača prijavilo na prvenstvo za nagradu od 2,5 milijuna dolara. Pobjednik je bio amater s neobičnim imenom Chris Moneymaker. Nakon što je ESPN posvetila sedam sati njegovom trijumfu, online poker je doživio veliku popularnost i naglo se povećalo zanimanje za sudjelovanje, kao i visina nagrade. Zbog zabrana američke vlade najpopularnijih online pokerskih stranica, 2011. je smanjila entuzijazam, ali igra se nastavila širiti u Europi, Aziji i Latinskoj Americi.
Rast popularnosti posljednjih nekoliko desetljeća je usko vezan s promjenom u načinu igranja. Koncept iz grane matematike znan kao teorija igre je potaknuo neke nove ideje u strategiji i nove savjete za obične igrače. Poker je još uvijek igra „čitanja ljudi“, ali shvaćanje značenja njihovih tikova nije ni blizu važno koliko mogućnost profiliranja njihovih stilova igre i razumijevanje značenja njihovih ulaganja.
U neograničenom hold'em pokeru, igri koja se igrala na World Series prvenstvu, svakom igraču su podijeljene dvije privatne karte i oni pokušavaju napraviti najbolju kombinaciju od pet karata, kombinirajući vlastite karte s pet karata koje su prikazane licem prema gore i koje dijele svi igrači. Te karte se otkrivaju u nekoliko faza: prve tri su „flop“, četvrta je „turn“, a peta je „river“. Igrači mogu uložiti bilo koji iznos koji žele u svakoj fazi.
Uzmimo da držite par sedmica i prije nego što se podijeli „flop“, vi uložite sve. Jedan igrač vas prati, a svi ostali prekriže ruke. Oboje otkrijete svoje karte, a vi ste sretni što je vaš suparnik ima par šestica. U odličnoj ste formi jer imate bolje karte. Ali, kada je vrijeme za „flop“, a on sadrži šestice i vaš protivnik dobije tri šestice, vi na kraju izgubite. Jeste li dobro učinili što ste sve uložili?
Ako gledamo rezultat, niste, jer ste izgubili sve žetone. Ali, prema matematici hold'em pokera, par sedmica može biti jači od para šestica u 81% slučajeva. Stoga, ako možete uložiti sve žetone sa sedmicama i dobiti natrag svoj ulog, sreća vam se može nasmiješiti te možete postati veliki dobitnik.
Teoretičar pokera David Sklansky je jednom napisao da biste trebali sebe gledati kao pobjednika sve dok imate veliku vjerojatnost za pobjedu i kada je cijeli novac uložen. Ovaj stav se slaže s matematičkom realnošću pokera i može ublažiti naše emocionalne reakcije na pobjede i poraze. Važna je kvaliteta vaših odluka, a ne rezultati koji proizlaze iz njih.
Prije nekoliko godina, mladi profesionalni igrač Phil Galfond se nadovezao na Sklanskyjevu teoriju. Pokazao je da je pravi način analiziranja odluke u pokeru uzeti u obzir „doseg“ vašeg protivnika, tj. puni set različitih karata koje bi mogao imati zajedno sa svim akcijama koje je poduzeo do tada.
Na primjer, ako vjerujete da će vaš protivnik pratiti vaš ulog samo ako drži šestice ili bolji par, tada u trenutku kada se on javi – prije nego što pokaže karte – trebali biste izgledati nesretno. Vi želite vidjeti šestice i biti među 81%, ali vjerojatnije je da ćete vidjeti osmice, devetke ili veće karte, a protiv njih vaša vjerojatnost pobjede je oko 19%. Protiv ovakvih parova od šestica do asova, vaše šanse su oko 27%.
Dakako, u pokeru rijetko možete točno procijeniti svog protivnika, a i on vas. Na primjer, ako vaš protivnik misli da nikada nećete uložiti sve žetone bez da imate barem desetke, vjerojatno vas neće pratiti s nečim slabijim od toga.
U praksi to znači da ne biste trebali igrati na jedan određeni način (kao što je ulaganje svega) samo kada imate odlične karte zato što to olakšava protivniku koji vas promatra da izvede zaključak. Ako katkada igrate sa slabim kartama - što je stara praksa blefiranja- vaš protivnik će vas teže pročitati. Ovaj koncept poznat kao balansiranje dosega nadopunjava intuiciju stručnjaka o tome kada blefirati s logičnim objašnjenjima, kada i kako često.
Kalkuliranje dosega je komplicirano za vrijeme igre. Današnji najbolji igrači savjetuju nove da formule ne memoriraju nego da poboljšavaju osjećaj za doseg igrajući poker s aplikacijama koje brzo procjenjuju omjere simulirajući tisuće dijeljenja.
Čemu ovaj iznenadni korak unaprijed u određivanju strategija za igru koja postoji više od stoljeća? Tome je dosta pridonijela kompjutorska analiza, kao što je donijela promjene u backgammonu i šahu. Ali stvarni uzrok napretka je sami rast popularnosti ove igre.
Sada deset puta više ljudi ozbiljno igra poker, a kolektivna kreativnost i moć razmišljanja veoma rastu. Rast teorije o pokeru je savršen primjer kako se inovacija ubrzava u zajednicama. Današnji igrači pokera pokušavaju otkriti nove ideje te rafinirati svoj stil igre predvođeni mlađom generacijom profesionalaca koji razmišljaju matematički. Kolektivni napredak dolazi od primjene kolektivne inteligencije: kada se udruži više ljudi, vjerojatno je da će se pronaći nova i bolja rješenja nekog problema.
Izvor: WSJ