Uspješni genetičar Domazet-Lošo: Impresionirajte se ljudima, a ne stvarima
Dr. Tomislav Domazet-Lošo je hrvatski je genetičar. Predmet interesa mu je evolucijska genetika, evolucijska razvojna biologija, makroevolucija i evolucija tumora, a zaposlen je na Institutu Ruđer Bošković kao znanstveni novak. Iako u gužvi što obiteljskoj, što medijskoj radi nedavno objavljenog otkrića o genima, ovaj skromni znanstvenik odvojio je vremena i gostovao na učeničkoj smotri Mireo Eureka gdje je održao predavanje Istraživanja u evolucijskoj genetici.
Važna je strast, znanje dolazi kasnije
U uvodu je rekao kako niti on nije oduvijek znao da će mu biologija postati strast. Smatra da je najbolja formula za pronalazak osobnog interesa biti u znanstvenom okolišu jer je potrebna kritična masa znanstvenika odnosno treba se okružiti boljim ljudima da se može učiti i napredovati te je više puta istaknuo kako se treba impresionirati ljudima, a ne stvarima. Najveći problem u znanosti je pronaći kvalitetne studente. "Vrednuje se inicijativa, hrabrost i motivacija, dok samo znanje dolazi kasnije." motivirao je nazočne učenike.
Ovog vrsnog znanstvenika ponajprije zanima evolucijska biologija i to makro evolucija, ići u evolucijsku povijest iznad 100 000 godina, stoga nije čudno da je 2007. osmislio metodu za iščitavanje evolucijske povijesti, koristeći genetičke podatke. Naime, makroevolucijski dokazi – fosili koji su jedini direktni dokaz se teško pronalaze, a kad ih se i naše, teško ih je interpretirati i dobiti sliku. Stoga se primjenjuju indirektne metode – komparativne metode koje nam daju stablo živućih organizama i njihova morfološka svojstva te tako možemo mapirati na genetsko stablo. Prevladavalo je mišljenje kako su ključni geni za embrionalni razvoj odnosno većina gena nastala kada je nastao život te da su se zatim duplirali i 'malo' mutirali.
Svaka evolucijska epoha stvara svoje gene
U istraživanju do 2003. Dr. Domazet je pokazao da svaka evolucijska epoha može stvarati svoje gene što je bitno jer geni u epohi su markeri tog određenog vremena. Gene možemo statistički koristiti i konstruirati što se događalo u evolucijskoj povijesti. Svaka evolucijska epoha ima od 50 do nekoliko tisuća gena koji nastaju i zadržavaju se. U današnjim genima se nalazi informacija zašto je neki gen ušao u genom i o tom periodu kada je ušao. Postoje javno dostupne baze podataka u zadnjih 30 godina i iz njih se izvade svi podaci koji se stave u softver te se dobije filostratigrafska mapa. Čovjek ima oko 20 000 gena, 35% iz prve stanice, a dosta gena je nastalo i u jako mladim evolucijskim periodima. 20 000 se nalazi u svakoj stanici te se oni se uključuju i isključuju po potrebi stanice. Ti uključeni, aktivni geni u stanici stvaraju proteine.
Na primjeru je Dr. Tomislav Domazet-Lošo pojasnio: „Mi možemo promatrati recimo gene u srcu i vidjeti koji su uključeni i pretpostaviti da su to funkcionalno važni geni. Oko 500 gena daje identitet srca. Te gene stavimo na mapu od ukupnih 20 000 i imamo razlike u distribuciji i upravo te razlike govore kako i kada se razvijalo srce. Recimo u prvom imamo periodu imamo manje od očekivanog. Primijenimo statistiku za te devijacije da vidimo jesu li statistički značajne i koji period je bio važan za nastanak srca, adaptaciju i slično.“
Gene čovjek može uključivati i sključivati
Na upit je li moguće svjesno utjecati na to koji će geni biti uključeni, a koji ne, mladi znanstvenik je za portal Znano.st odgovorio potvrdno. Rekao nam je kako okoliš itekako utječe na to koji će gen kada biti aktivan pa je stoga i svaki stres mogući (de)aktivator nekog gena u organizmu. "Isto je i s placebo efektom, možete neki placebo utjecati da aktivirate gen i postignete poboljšanje, iako je uzrok bio placebo učinak je stvaran" pojasnio nam je Domazet-Lošo.