Intervju - Una Pale: U Izraelu sam dobila ideju na kojoj bih htjela sama raditi

Una Pale, gimnazijalka iz Zagreba, pobjednica je Vip Eureke 2010., smotre mladih znanstvenika na kojoj je osvojila prvo mjesto radom 'Vodeni svjetlovod'. Nedavno se Una vratila s putovanja u Izrael gdje je bila na natjecanju na koje je pozvano svega 30-tak učenika iz cijeloga svijeta. Unatoč ne slaganju s Izraelcima u timu Unini dojmovi su pozitivni, a pročitajte koje je još probleme savladala i što o putovanju u iskrenom intervjuu kaže ova nadarena osamnaestogodišnjakinja… 

Znanost: Možeš li nam se ukratko predstaviti?
Una Pale: Iz Zagreba sam i trenutno pohađam XV. gimnaziju. Idem u glazbenu školu gdje učim svirati klarinet i harfu. Nisam toliko društvena osoba, bar nisam bila dok nisam upoznala ljude koje interesiraju stvari slične kao i mene. Volim matematiku i fiziku, obožavam biti na otvorenom, u prirodi, pa volim planinariti, skijati i bordati, voziti bicikl. Volim jednostavnost i otvorenost, iskrene i jednostavne ljude i veliki sam optimist i nikada ne odustajem.

Znanost: Što se u tvome životu promijenilo nakon pobjede na smotri VIP Eureka?
Una Pale: Na samom početku, pobjedu nisam doživjela kao ništa posebno; jer sam okružena ljudima koji su neprestano prvi na mnogim natjecanjima, a i ja sam nekoliko puta pobijedila. Prva reakcija bila je;  o ne, sad ću morat na televiziju, a bila sam užasno umorna od rođendana koji sam proslavila dan prije, od svih obaveza koje su mi se tada nakupile i nekako mi stvarno nije bilo do pobjede.

Naravno da sam sada beskrajno zahvalna i prijateljima koji su me nagovorili da se prijavim, samom natjecanju i profesoru Koradu Korleviću koji me poslao na ovaj put. Dakle, da odgovorim na pitanje; prvo sam shvatila da je ta pobjeda ako ne meni, drugima bitna (kasnije sam bila nekoliko puta na televiziji)  i da se moram početi nositi s tim; malo više cijeniti svoj rad jer sam i još uvijek zapravo uvjerena da on nije toliko dobar i vrijedan svega ovoga. 

Čini mi se kao da su mi se mnoga vrata otvorila s time, iako ih sada još ne vidim.  A sada, to je pokrenulo neku lavinu događaja, od kojih je jedan i samo putovanje u Izrael, koji su me nekako uvjerili da mogu svašta, da mogu promijeniti neke stvari, a i da počnem ozbiljno razmišljati o budućnosti i što želim učiniti s njom. 

Znanost: Možeš li nam reći više o tom putovanju u Izrael na kojem si bila?
Una Pale: Ove godine je prvi puta bilo održano natjecanje (Eilat-Eilot Renewble Energy Competition) za učenike trećih i četvrtih razreda srednjih škola u sklopu Eilat Eilot konferencije o obnovljivim izvorima energije. Bilo je održano par dana prije same konferencije koja se održavala u Eilatu, gradu na samom jugu Izraela.

Na natjecanje je bilo pozvano 30-tak učenika, od kojih je pola bilo iz Izraela, a pola iz ostatka svijeta - Engleske, Portugala, Rumunjske, Mađarske, Indije, Srbije, Španjolske... Zapravo, sistem odabira još nije potpuno razvijen,  pa mislim da sam  ja više srećom bila odabrana jer su u nekim zemljama postojale selekcije. Nakon natjecanja, ostala sam još sa dvoje ljudi dva dana dulje da vidimo nešto od Izraela.

Znanost: Što si tamo točnije radila?
Una Pale: Zapravo, vremena smo imali malo, tako da smo čim smo prvi dan došli tamo morali početi raditi. Podjeli su nas po temama u grupe od po troje. Teme su bile Flywheel energy storage, Solar ponds, Pumping storage systems, Capacitive and supercapacitors energy systems, Biomass energy storage itd. 

Ja sam u timu sa dvojicom Izraelaca radila temu biomase. Zadatak je bio da svatko pokuša osmisliti nešto novo, neko poboljšanje na svoju temu. Iako je bilo malo vremena, a dosta posla, svaki dan su nas vodili na mjesta gdje se nešto slično radi, u razne kibbutze gdje rade istraživanja, koji su potpuno neovisni drugima jer sami proizvode svu energiju koja im treba i ništa ne bacaju jer sav otpad iskoriste nekako; u njihovu srednju školu gdje profesori s učenicima rade projekte; pokazali su nam razne ideje koje imaju. Bilo je jako zanimljivo.

Znanost: Koji su dojmovi i mišljenja nakon puta?
Una Pale: Sama organizacija je bila odlična, ali je meni još do sada ostalo malo nejasno kako su oni zamišljali što mi trebamo napraviti;  ni sada mi nije jasno jesmo li trebali osmisliti kako uskladištiti energiju dobivenu iz obnovljivih izvora energije ili kako dobili energiju iz obnovljivih izvora, a možda ni oni nisu znali. Sve je to još u samom početku. No moj najveći problem je bio što se nisam uklopila u svom timu i što se nikako nismo mogli složiti.

Bez obzira na sve, ideja svega mi se jako sviđala, način na koji se radi, pristup učenicima, otvorenost i jednostavnost ljudi me oduševila. Prvi puta sam se zapravo upoznala s područjem koje se danas jako razvija;  environmental science (znanost o okolišu, op. ur.) i nekako mi se čini da je ono najbliže onom čijim sam djelom i kao mala željela biti. Mislim da ću se orijentirati na to područje.  A i Izrael mi se toliko svidio, bez obzira na sve, osjećala sam se slobodno, drugačije tamo tako da želim što prije ponovno ići.

Znanost: Radiš li sada na nekom projektu/istraživanju?
Una Pale: Trenutno se pripremamo, peteročlana ženska ekipa, za natjecanje iz fizike - Internacional Young Physicists' Tournament  (IYPT) u kojem moramo riješiti, eksperimentalno i teorijski 17 zadanih problema. Osim toga, upravo sam se vratila iz Istraživačke Stanice Petnica u Srbiji, također bih trebala raditi rad iz fizike, no još sam malo u dilemama o samom radu, hoću li stići uopće sve. Zapravo bi htjela sama raditi nešto vezano za ideju koju sam dobila u Izraelu.  

Znanost: Koje web stranice čitaš za vijesti iz znanosti?
Una Pale: Najviše volim S3.sci.hr jer tamo nađem svakakve ideje, kampove za mlade, iskustva ljudi na čijem ću se ja mjestu naći za koju godinu, barem se nadam. Volim gledati TED predavanja Ted.com. Tu i tamo odem na obične stranice vijesti pa pod znanost, a i na neke strane, malo ozbiljnije kao što je Sciencenews.org.

Znanost: Što još voliš osim znanosti, koji su tvoji hobiji?
Una Pale: Jako volim fotografirati i toga bih se stvarno htjela ozbiljnije prihvatiti, a obožavam glazbu, crtanje i šivanje.  Sve sam u zadnje vrijeme nekako zapustila, nekako se kao robot osjećam, tako da sad jedva čekam da malo prođe sva ta napetost od natjecanja, rokova i matura.

Više slika pogledajte u galeriji.