Evo kakvi su stavovi stranke Most po pitanju znanosti i obrazovanja u Hrvatskoj

Hrvatsko fizikalno društvo slalo je deset pitanja o znanosti i obrazovanju političkim strankama koje su sudjelovali na izborima 2015. godine s ciljem da se političke stranke potaknu na sadržajnu raspravu o temama u znanosti i obrazovanju. Odgovore su primili od samo pet stranki: U ime obitelji – projekt Domovina, ORaH, MOST, Pametno i ZA GRAD.

Prenosimo u cijelosti odgovore stranke MOST (pdf), pročitajte njihove stavove u znanosti i obrazovanju u RH.

1. Ulaganja u znanstvena istraživanja i razvoj vraćaju se kroz značajan rast proizvodnje [1], kao i višestruki rast BDP-a u odnosu na uložena sredstva [2]. 2013. godine prosječno ulaganje u znanost u EU bilo je 2 posto BDP-a, a cilj je da do 2020. to ulaganje naraste na 3 posto [3]. Koliko ulaganje u postotku našeg BDP-a bi bilo primjereno za našu zemlju tijekom sljedeće četiri godine u odnosu na prosjek EU (više, manje, ili otprilike toliko) i zašto?

Prosjek od 2% BDP-a koji se ulaže u istraživanje i razvoj u EU treba biti cilj Hrvatske u narednom periodu budući da se ulaganja u znanstvena istraživanja i razvoj vraćaju se kroz rast proizvodnje kao i BDP-a. U ovom prvom razdoblju nemoguće je očekivati više jer je u Hrvatskoj je prijeko potrebno ojačati gospodarstvo kroz rasterećenje poduzetnika što bi ostavilo prostora ulaganju subjekata iz gospodarstva između ostaloga i u istraživanja i razvoj. Bolje povezivanje znanstvenih institucija i gospodarstva moguće je u ovom prvom razdoblju i na način da one rezultate koje znanstvenici ostvare kroz svoje projekte iz drugih izvora financiranja a imaju potencijal primjene direktno ponude gospodarstvenicima u smislu realizacije inovativnih ideja.

2. U Republici Hrvatskoj ulaganje u istraživanja i razvoj za 2013. godinu iznosilo je 0,81 posto našeg BDP-a. Zacrtani cilj 2013. godine bio je da do 2020. godine ulaganje bude 1,4 posto [3], a prema nacionalnoj strategiji iz 2014. godine očekivanje se popelo na 2 posto [4]. Koje konkretne mjere ćete poduzeti kako bi taj postotak do kraja mandata 2019. godine došao blizu tih iznosa, te gdje ćete i kako pronaći potrebna dodatna sredstva?

MOST se zalaže za reforme (smanjenje broja županija, gradova i općina, reformu javne uprave, smanjenje broja plaćenih političara) i tu bi se morala osloboditi sredstva koja bi bila usmjerena ka strateškim ciljevima , razvoj znanosti i obrazovanja jedan je od strateških ciljeva MOSTA. U danjim koracima posebna pažnja bi se posvetila jačanju veze znanosti i gospodarstva na načine koji su već ranije spomenuti. U konačnici bismo trebali dobiti jedan održivi sistem u kojem bi znanost i istraživanje bili financirani i od Države (Zaklade) i gospodarstva i EU fondova. Trebamo poticati znanstvenike da apliciraju za dobivanje projekata iz tih fondova (Obzor i sl.) ali uvjete da bi bili konkurentni i da bi imali inicijalna sredstva za to ( kod nekih aplikacija na EU projekte barijera je ta da ne postoje inicijalna sredstva nužna da bi uopće moglo aplicirati) mora stvoriti hrvatska država.

3. Da bi znanstvena istraživanja potakla ekonomski rast, važno je da postoji uspješna suradnja između znanosti i gospodarstva. Je li ta suradnja dovoljno kvalitetna, koji su danas glavni izazovi u toj suradnji, te na koji načine ćete postići da se ona dodatno unaprijedi?

Poticanje transfera tehnologije i inovacija i njihovo povezivanje s gospodarstvom krilatica je koju su koristile gotovo sve stranke u svim predizbornim kampanjama ali bez ikakvih bitnih pomaka u tom smjeru. Referirat ću se na Sveučilište u Zagrebu kao najjače i najstarije Sveučilište u Hrvatskoj, a stanje u Institutima varira ovisno o potencijalima i vodstvu tih institucija ali je isto tako daleko od zadovoljavajućeg. Trenutno znanstvenici koji svojim istraživanjima mogu doprinijeti inovacijama imaju mogućnost prijaviti projekt BICRO i dobiti određena sredstva čiji je iznos upitan i za završetak samih istraživanja, a kamoli za zaštitu intelektualnog vlasništvo (patent ili neki drugi oblik intelektualnog vlasništva). Čak kad bi se i uspjelo u tome postavlja se pitanje tko je vlasnik tog intelektualnog vlasništva. Na razini Sveučilišta ne postoje važeći dokumenti koji reguliraju odnos tog vlasništva (sveučilište- sastavnica), a na samim sastavnicama pak dokumenti koji reguliraju odnos znanstvenik-sastavnica.

Druga je mogućnost pokretanje tvrtke ( „start up“) za čije pokretanje unutar sastavnice/sveučilišta treba stvoriti dobro razrađenu pravnu regulativu. Treća opcija koja bi mogla dati rezultata je direktno povezivanje znanstvenika i rezultata njihovih istraživanja s velikim tvrtkama koje bi onda financijski pomogle da se istraživanja koja su započeta i imaju potencijala primjene završe, a da se pravno reguliraju odnosi između svih strana u procesu. Tu bi ulogu posrednika mogao preuzeti Ured za transfer tehnologije koji i postoji pri Sveučilištu ali su njegovi potencijali ograničeni zbog niza problema (osoblje zaposleno na određeno vezano uz projekte, nedostatak pravne regulative odnosa sveučilište-sastavnica-znanstvenik, nemogućnost da financijski podupre zaštitu intelektualnog vlasništva itd.) . Taj je ured prošlih godina kroz EU projekte krenuo u smjeru povezivanja znanosti i gospodarstva. Tako je napravljeno tehnološko mapiranje svih relevantnih sastavnica Sveučilišta uz pomoć inozemnih savjetnika rezultat čega je brošura koju je svaka sastavnica dobila i u kojoj su navedene mogućnosti ali i slabosti i moguće mjere poboljšanja za radne skupine koje su bile predmet mapiranja po sastavnicama.

Nadalje, u sklopu tih projekata prišlo se organiziranju direktnih kontakata između gospodarstvenika i znanstvenika. Nakon završetka projekata ove aktivnosti su stale. Rezultate tih projekata trebalo bi ozbiljno razmotriti i nastaviti s radom na teret novih EU projekata ali financijski teret, želimo li kontinuitet u tim aktivnostima, trebat će podnijeti i Hrvatska. Najveći doprinos inovacijama i transferu tehnologije u onom segmentu koji se odnosi na gospodarstvu može dati STEM područje i tu bi izdvajanja za istraživanja trebalo pojačati. U svakom slučaju, u rješavanju ovog problema (povezivanje znanosti i gospodarstva) svoj obol trebale bi dati institucije (sveučilište, sastavnice, MZOS) ali i znanstvenici i gospodarstvenici. Ovo bi pitanje trebalo shvatiti jednako ozbiljno kao i reformu kurikuluma i na jednak način, uključivanjem svih relevantnih subjekata, znanstvenika, stručnjaka i gospodarstvenika pronaći najbolje modele transfera tehnologije i inovacija.

4. Tijela koja igraju ključnu ulogu u financiranju znanosti su Hrvatska zaklada za znanost i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. Što smatrate da su ključni kriteriji za dodjelu sredstava našim znanstvenicima? Dodatno, držite li da je potrebno, te ako da, kako konkretno planirate poboljšati nadzor nad kvalitetom, učinkovitošću, profesionalnošću i etičkom postupanju tih tijela?

Jedini kriterij za dodjelu sredstava trebao bi biti kriterij izvrsnosti- izvrsnosti projekta (pri čemu se pod pojmom izvrsnosti projekta podrazumijevaju svi aspekti od inovativnosti do doprinosa projekta društvu u cjelini) i znanstvenika koji bi ga trebali provesti. No, činjenica da su brojni znanstvenici koji su po svom znanstvenom opusu u samom vrhu hrvatske znanosti ostali izvan sustava financiranja projekata od strane Zaklade mada su projekte prijavljivali, dok su opet drugi slabijeg znanstvenog opusa dobili odobrenja za financiranje projekata dovodi u pitanje taj kriterij. To ne znači nužno da su narušeni principi etičnosti i profesionalnosti Zaklade mada se takav dojam mogao stvoriti u javnosti ali znači da sistem ne funkcionira najbolje. Jedan od mogućih problema je da u određenom području radi veliki broj izvrsnih znanstvenika, u drugom veći broj osrednjih i tek po koji vrhunski, a pri odobravanju projekata koji se vodi po područjima to dovodi do toga da princip kvalitete nije ujednačen.

MZOS odreklo se kreiranja politike financiranja znanosti i prebacila je taj dio na Hrvatsku zakladu za znanost. Pri prijelazu s financiranja projekata od strane MZOS na projekte financirane od strane Zaklade imali smo i jedan period prekida financiranja znanstvene djelatnosti u Hrvatskoj preko čega se šutke prešlo, posljedice toga osjećaju se s vremenskim odmakom. Bilo bi primjerenije da je MZOS zadržalo svoju odgovornost za politiku financiranja projekata koju bi kreiralo uz pomoć znanstvene javnosti i zajedno s njom kroz određeno interdisciplinarno tijelo kontroliralo učinkovitost, profesionalnost i etičnost njena provođenja. Pri tome bi bilo nužno evaluirati kvalitetu znanstvenika i projekata međusobno, bez obzira na područje. Zaklada bi pak bila nadgradnja za financiranje dodatnih projekata (npr. onih vezanih uz povezivanje znanosti i gospodarstva o čemu je bilo riječi u odgovoru ispred).

Projekti financirani od strane Zaklade previše su opterećeni administriranjem, dok su oni prvotni projekti koje je financiralo MZOS bili gotovo bez ikakve administrativne kontrole. Trebalo bi isključiti te dvije krajnosti i naći optimalno rješenje.

5. Ove godine na Šangajskoj listi od 500 najboljih svjetskih sveučilišta nije bilo niti jednog hrvatskog [5]. Što su glavni uzroci za takav njihov status i smatrate li potrebnim da se to promijeni - ako da, kako, ako ne, zašto?

Činjenicu da je Šangajska lista postala prepoznatljiva u javnosti i da se percepcija kvalitete nekog Sveučilišta veže uz tu listu ne možemo ignorirati i jedan od ciljeva svakako bi bio povratak na tu listu. Izdvajanja za znanost i visoko obrazovanje u Hrvatskoj (a nema kvalitetnog sveučilišta bez kvalitetne znanosti) ispod su svake razine (u obrazovanje i znanost manji postotak BDP-a od Hrvatske izdvajaju jedino Bugarska, Rumunjska i Slovačka) i to zasigurno ima negativan učinak na položaj Sveučilišta. Već je spomenuto da je Hrvatska imala čak i prekid financiranja znanosti u razdoblju kada se s projekata MZOS prelazilo na projekte Zaklade. Kako se negativne posljedice ovakve politike osjećaju s vremenskim pomakom vjerojatno i to stanje nije ostalo bez posljedica.

No, činjenica da su analize pokazale da neka područja (npr. prirodoslovlje) prednjače u kvaliteti znanstvenog publiciranja ukazuje na to da financiranje nije jedini uzrok ovakvog stanja. Uzmemo li čak u obzir činjenice da neka područja lakše kooperiraju s inozemnim znanstvenim institucijama zbog područja rada, da iz tih područja imamo i veliki broj znanstvenika koji se usavršavaju u inozemstvu i prenose dragocjena iskustva po povratku, da neka područja imaju zbog svega navedenog veće mogućnosti prijave međunarodnih projekata ipak se kvalitetna znanstvena produkcija i u drugim područjima može i mora povećati. Dakle, jedan od problema zagrebačkog Sveučilišta je velika neujednačenost u znanstvenoj produkciji po područjima. Jedna od mogućih mjera za ujednačavanje odnosno jačanje znanstvene produkcije u onim područjima koja zaostaju jest, mada zvuči paradoksalno, dodatno izdvajanje sredstava za one koji su u tome uspješni!

Za znanstvena područja koja su se pokazala uspješnima kao i za fakultete koji su se u procesu reakreditacije pokazali kao vodeći u Hrvatskoj trebalo bi iznaći dodatna sredstva financiranja i dati im pravo autonomnog raspolaganja tim sredstvima. Očito je da u restriktivnim uvjetima financiranja koji vrijede za sve neki ta ograničena sredstva iskorištavaju bolje i tu je potrebno dodatno ulaganje želimo li za uloženi novac dobiti najviše.

6. Koje su, po vašem mišljenju, dvije najvažnije pozitivne stvari, a koje dvije najozbiljnije negativnosti u našem sustavu znanosti, te kojim mjerama i kojom dinamikom ćete ove pozivne dodatno poticati, a negativne suzbijati?

Jedna od svakako najpozitivnijih odrednica našeg sustava znanosti jest da omogućava mobilnost znanstvenika i na duži rok pri čemu su očuvana njihova radna mjesta i sva prava pri povratku. Zahvaljujući tome brojni znanstvenici ostvarili su trajne kontakte u inozemstvu koji im omogućavaju prijavu međunarodnih projekata, a boravkom u inozemstvu jačaju osim svojih kompetencija i svoju znanstvenu produkciju koja se pripisuje i matičnom sveučilištu u Hrvatskoj. Tu mobilnost treba nadalje jačati i poticati ali i stvarati uvjete da po povratku u Hrvatsku ti znanstvenici svoje novostečene kompetencije mogu u potpunosti iskoristiti.

Osim sredstava za mobilnost koju nam nude europski fondovi (ERASMUS) nužno je i vlastitim sredstvima poticati mobilnost i to ne samo u Europi nego i izvan nje. U ovim financijskim uvjetima u kojima se trenutno nalazi Hrvatska neće biti moguće ovu dodatnu mobilnost izvan ERSMUS programa značajnije poboljšati jer postoje drugi prioriteti (npr. financiranje znanstvenih projekata, financiranje projekata koji čine sponu između znanosti i gospodarstva, stimulativno financiranje najproduktivnijih znanstvenih područja), no to bi trebao ostati jedan od dugoročnijih ciljeva. Jedna od najnegativnijih strana našeg sustava znanosti jest činjenica da se nije vodila baš nikakva politika zapošljavanja već desetljećima. Tek odlaskom u mirovinu nekog od znanstvenika oslobađalo se radno mjesto što je na kraju rezultiralo time da su nam doktori znanosti postali najbolji izvozni „produkt“.

U ovo predizborno vrijeme otvorili su se „razvojni koeficijenti“ koji omogućavaju zapošljavanje ali to u trenutku kada je sistem bio pred kolapsom jer su ugovori o radu istekli velikoj većini poslijedoktoranada i održavanje nastave ali i znanstveni rad u kojima su sudjelovali postali su upitni. Potrebno je odmah napraviti analizu stanja po sastavnicama i vidjeti hoće li se ovim sustavom „razvojnih koeficijenata“ stanje stabilizirati do te mjere da funkcioniranje nastave ali i znanstvenog rada u ovom trenutku nije direktno ugroženo i može pričekati donošenje jedne dobro promišljene politike zapošljavanja i napredovanja nastavnika na kojoj bi odmah trebalo početi raditi. Ukoliko to nije slučaj nužno je osigurati onaj minimum „koeficijenata“ koji će to omogućiti. Druga negativnost sadašnjeg sistema koja ne doprinosi razvoju znanosti, ako isključimo nedostatno financiranje znanosti o čemu je već puno rečeno i neupitno je, jeste činjenica da nam način financiranja znanosti nije planski i nije dovoljno poticajan.

U prilog prvoj tezi govori činjenica da je u ovom trenutku u tijeku trošenje sredstava (minimalna sredstva koja pokrivaju samo „hladni pogon“) iz programa „potpora istraživanjima“, da se rok do kada sredstva moraju biti potrošena (kraj godine) bliži, a nije poznat hoće li i kada biti raspisan natječaj za sljedeći ciklus. Moglo bi se to obrazložiti time da se radi o predizbornom vremenu i mogućom smjenom vlasti, no ista slika i isti neplanski pristup tim potporama bio je i u prošlom ciklusu. Ovaj neplanski pristup potporama istraživanjima zapravo je jedan dobar model „uštede“ u onom međurazdoblju kada financiranja nema. Isti princip „štednje“ primijenjen je i pri prelasku s projekta MZOS na projekte Zaklade. MZOS je u u svojoj ingerenciji, što se financiranja znanosti tiče, ostavilo jedino financiranje „hladnog pogona“ kroz potpore, dok je financiranje projekata prebacila na Hrvatsku zakladu za znanost koja pak nije ispunila očekivanja znanstvene javnosti i do izražaja su došli mnogi problemi (neki od njih spomenuti gore).

Plansko financiranje znanosti trebalo bi uzeti u obzir činjenicu da jačanjem određenih područja istraživanja (STEM područje) možemo u velikoj mjeri doprinijeti jačanju gospodarstva, a time u konačnici i mogućnosti većeg izdvajanja za znanost od kojeg bi profitirala sva znanstvena područja i društvo u cjelini. Za to pak je potrebna dobro razrađena politika inovacija i transfera tehnologije kao što je već gore spomenuto. Da sistem financiranja znanosti nije dovoljno poticajan već je jednim djelom obrazloženo u odgovoru na pitanje broj 5, a odnosi se na činjenicu da nemamo razvijen i definiran sistem nagrađivanja i poticajnog financiranja najboljih.

7. Osim znanosti, segment koji nas izuzetno zanima je obrazovanje, i to od predškolskog do visokog obrazovanja. Za početak, smatrate li da su položaj i ugled u društvu naših učitelja i nastavnika na primjerenoj razini, te ako nisu, što ćete poduzeti da se ta situacija poboljša?

Ugled nastavnika i učitelja nikada nije bio na nižoj razini. Ovdje nije riječ samo o lošem materijalnom statusu nastavnika i učitelja u korelaciji s njihovim obrazovanjem nego su problemi puno dublji (nerijetko su nastavnici i učitelji u osnovnim i srednjim školama izloženi pritisku roditelja i određenom vidu nasilja od strane učenika). Ti su problemi u takvom zamahu da bi se učitelje i nastavnike zakonom trebalo zaštititi od nasilja učenika i propisati ozbiljne stegovne mjere za takve učenike u čijem kreiranju bi trebali sudjelovati stručnjaci svih relevantnih profila uključujući i nastavnike.

Nadalje, napredovanje nastavnika na svim razinama - od osnovnoškolskog do visokoškolskog je zaustavljeno što je vrlo destimulativna mjera. Napredovanje bi trebalo biti nagrada i poticaj za danji rad onim najboljima. I u ovom području trebala bi doći do izražaja kvaliteta što znači da bi mogućnost napredovanja trebala biti rezervirana za uistinu one najbolje što se jednako odnosi na nastavnike u osnovnoj i srednjoj školi kao i visokoškolskim ustanovama. Kako bi se to uistinu postiglo trebalo bi dodatno poraditi na kriterijima napredovanja.

8. Prema PISA testiranju provedenom 2012. godine, naši učenici su u svim kategorijama bili ispod prosjeka među zemljama koje su sudjelovale [6]. Što su uzroci za takav rezultat, te koje mjere ćete poduzeti da na PISA testiranjima 2018. i 2021. godine naši učenici ostvare bolje rezultate?

Rad na reformi kurikuluma koja bi trebala pridonijeti poboljšanju stanja u ovom području je u tijeku ali rezultate te reforme možemo očekivati tek s određenim vremenskim odmakom nakon što nastavni procesi u skladu s novim kurikulumom u potpunosti zažive. Eksperimentalno uvođenje inoviranih predmetnih kurikuluma trebalo bi krenuti 2016./17. Radne skupine koje rade na reformi upoznate su sa činjenicom da je PISA testiranje pokazalo da su naši učenici najslabiji u matematičkoj pismenosti, a potom u gotovo jednakoj mjeri u prirodoslovnoj i čitalačkoj. Stoga bi u najhitnije trebalo pristupiti reformi kurikuluma baš iz matematike i prirodoslovlja (zbog srodnosti u provesti zajedno) i njih uvesti već u eksperimentalnoj fazi.

Paralelno s tim svaka bi sve srednjoškolske ustanove trebale u prvom razredu gimnazije obvezno provesti inicijalne testove iz područja koje testira PISA i provesti analize i utvrdit iz kojih škola dolaze učenici najobrazovaniji u tom smislu. „Umrežavanje“ tih škola s ostalim školama kroz sustav mentorstva nastavnika koji su uspješniji u radu s učenicima, dodatne edukacije nastavnika kroz radionice koje bi vodili ovi uspješniji nastavnici i sl. mogle bi se provoditi u međuvremenu dok sustav reformiranog kurikuluma u potpunosti ne zaživi. I opet se vraćamo na sistem dodatnog nagrađivanja nastavnika koji su uspješni u svom radu kao i onih koji ulažu napore i vrijeme u svoju dodatnu edukaciju.

Bez dobrog sistema nagrađivanja i bez ulaganja u ljude niti jedna reforma neće dati rezultate ma kako dobra ona bila. Reforme trebaju iznijeti ljudi motivirani za rad.

9. Ima li u svakom od segmenata vertikale obrazovanja (osnovnim školama, srednjim školama i fakultetima) premalo ili previše zaposlenih (molimo da obrazložite odgovore) te hoće li cilj vaših reformskih poteza u konačnici biti smanjivanje ulaganja u obrazovanje ili povećanje njegove kvalitete?

Slika zaposlenika za svaku ustanovu (školu, fakultet) mora se promatrati odvojeno i teškoj e dati generalni odgovor. No , činjenica je da se na fakultetima restriktivnom (ne)politikom zapošljavanja dovelo do kolapsa sistema i da su iz sustava visokog obrazovanja izašli gotovo svi mladi znanstvenici koji su radili svojstvu poslijedoktoranada što je dovelo u pitanje i održavanje nastave i znanstveni rad budući da svi znanstvenici nisu pokriveni projektima Zaklade koji bi im omogućili zapošljavanje novih poslijedoktoranada, koji prije svega trebaju raditi u u izradi doktorata, ne u nastavi. Uz to dugogodišnja praksa da se docenta može zaposliti tek odlaskom profesora u mirovinu dovela je do toga da se se teško mogu razvijati nova područja istraživanja uz zadržavanje već postojećih što je direktna kočnica razvoju znanosti. Iz svega gore navedenog je može se zaključiti da smo u strukturi zaposlenih na visokoškolskim ustanovama daleko od normalnog stanja u kojem bazu čine mlađi znanstvenici (docenti).

Situacija se razlikuje od fakulteta do fakulteta ali zasigurno ne bitno jer se ista restriktivna (ne) politika vodila prema svima i to desetljećima. S druge strane, u osnovnim i srednjim školama trebat će nam motivirani nastavnici koji će iznijeti kurikularnu reformu, bit će potrebne dodatne edukacije, njihova usavršavanja, već su sada nastavnici na svim razinama (od osnovne škole pa do fakulteta) preopterećeni administrativnim obvezama tako da smanjenje broja zaposlenih u bilo kojem segmentu obrazovanja može imati dalekosežne negativne posljedice. Dodatno smanjivanje ulaganja u obrazovanje na svim razinama bilo bi pogubno jer je sistem na rubu izdržljivosti. Izdvajanje za znanost i obrazovanje nije potrošnja nego ulaganje. Istraživanja su pokazala da svaki promil uložen i znanost i obrazovanje kroz određeni vremenski period rezultira jednim postotnim poenom BDP-a više.

10. S obzirom da je u tijeku cjelovita kurikularna reforma, zanima nas što bi po vašem mišljenju trebala biti temeljna načela i kriteriji za ovu, ili bilo koju drugu reformu nastavnog sadržaja. Posebno, smatrate li da obrazovanje prije osamnaeste godine u suvremenom društvenom i ekonomskom okruženju treba stavljati veći naglasak na usvajanje temeljnih znanja, ili na uvježbavanje posebnih vještina?

Kada se jednom jedna strategija toliko bitna za razvoj društva kao što je Strategija znanosti, obrazovanja i tehnologije u okviru koje se mora provesti i reforma kurikuluma usvoji ona bi morala biti imuna na promjene vlada. To je proces koji traje i bude li svaka nova vlada „rušila“ takve strateške dokumente nikada nećemo provesti bilo koju reformu do kraja. Već se sada čuju disonantni tonovi iz HDZ-a koji govore da oni tu Strategiju prihvaćaju sa zadrškom što je alarmantno. Bude li u Saboru otpora usvajanju zakonskih i podzakonskih akata koji će regulirati sve promjene koje će reforma iznjedriti ova će reforma propasti ili se prolongirati. Još je gori scenarij priđe li se reviziji Strategije.

Škola bi trebala kroz kurikulume svih predmeta naučiti „učiti“ učenike. Povezivanje (onih najbitnijih) činjenica, ne njihovo faktografsko pamćenje, sposobnost da se iz naučenog kreiraju nove ideje, novi odnosi, kao i sposobnost kritičkog mišljenja. Do činjenica se danas lako dolazi ali kritički odnos prema njima, njihovo povezivanje i razvijanje novih odnosa među njima dio se koji se uči ako je učenik/student vođen dobro educiranim i motiviranim nastavnikom. U izradi kurikuluma sudjeluju stručni ljudi kojima su dobro poznati ti i mnogi drugi problemi koji su doveli do toga da se školovanje naše djece svelo na pamćenje mnogih, često nepotrebnih, činjenica i oni su sposobni odgovoriti izazovu promjena ovakvog trenda.

Za stručne škole nužno je što bolje povezivanje prakse i nastavnog rad u učionicama. Prema mišljenju onih koji imaju iskustva u tom području stručne je prakse premalo. Problem se probao riješiti uvođenjem dodatnih sati praktične nastave ali se pritom nije smanjio broj sati nastave u učionicama što je rezultiralo preopterećenjem učenika. U programima gimnazija trebalo bi težište ostati na teorijskim znanjima ali uz drugačiji pristup . Tu nedostaje poučavanje kroz pokuse i praktični rad (posebno u prirodoslovlju). Kurikularna reforma bi i tu morala donijeti neke promjene. Ako u programima stranaka postoje neki dijelovi vezani za znanost i obrazovanje koji su izuzetno važni, a nisu bili pokriveni ovim pitanjima, pozivamo stranke da ih svakako iznesu i mi ćemo ih objaviti zajedno s ostalim odgovorima.

U našem društvu sve se više zanemaruje činjenica da je samo prividno visoko školstvo dostupno svima, a u praksi i te kakao njegova dostupnost ovisi o materijalnom statusu obitelji iz koje student dolazi. Trebamo osmialsiti dobar sustav stipendiranja i kreditiranja studenata i pritom koristiti iskustva drugih zemalja.