Narcizam USA predsjednika povezan s međunarodnim sukobima
Najnarcisoidniji američki predsjednici od 1897. radije su poticali sukobe s drugim zemljama velikih sila bez traženja potpore od saveznika, sugerira nova studija. Rezultati su pokazali da su od izmjerenih predsjednika, oni s najvećim narcizmom - uključujući Lyndona B. Johnsona, Teddyja Roosevelta i Richarda Nixona - imali oko šest puta veću vjerojatnost da će pokrenuti spor s drugom velikom silom u bilo kojoj godini nego predsjednik s prosječnom razinom narcizma.
Sklonost da se "ide sam" u međunarodnim sporovima uklapa se sa željom onih s visokim narcizmom da poboljšaju vlastiti ugled i sliku o sebi i drugima se čine čvrstima i kompetentnima, rekao je John Harden, autor studije i doktorand u političke znanosti na Državnom sveučilištu Ohio.
"Narcisoidniji američki predsjednici razlikovali su se od drugih po načinu na koji su pristupali vanjskoj politici i svjetskoj politici", rekao je Harden. Vjerojatnije je da će svoje osobne želje težiti više nego politički opstanak ili interese zemlje kada je u pitanju način na koji rješavaju neke sporove.
Harden je proučavao predsjednike od 1897. – otprilike u vrijeme kada su Sjedinjene Države postale velika sila u svijetu – do Georgea W. Busha 2009. godine. Kako bi izmjerio predsjednički narcizam, Harden je koristio skup podataka iz 2000. koji su kreirala tri istraživača za procjenu osobnosti predsjednika.
Ti su istraživači iskoristili znanje predsjedničkih povjesničara i drugih stručnjaka koji su napisali barem jednu knjigu o predsjedniku. Svaki je stručnjak završio inventar osobnosti s više od 200 pitanja o predsjedniku kojeg su proučavali.
Koliko bi moglo biti valjano ispuniti test osobnosti za drugu osobu? Zapravo funkcionira jako dobro, rekao je Harden. Druga istraživanja navela su ljude da dopune isti inventar osobnosti koji su koristili povjesničari u ime poznanika. Rezultati su pokazali da su ti ljudi na pitanja osobnosti odgovarali vrlo slično kao i sami poznanici.
Koristeći rezultate testa osobnosti za 19 predsjednika od 1897. do 2008., Harden je analizirao pet aspekata testa koji se odnose na uobičajenu mjeru grandioznog narcizma: visoke razine asertivnosti i traženja uzbuđenja te niske razine skromnosti, pokornosti i izravnosti. Harden je utvrdio da je tih pet čimbenika povezano s narcizmom u zasebnoj analizi koristeći uzorak opće populacije.
"Ovi aspekti opisuju ljude koji žele biti glavni, traže svjetla reflektora, hvale se svojim postignućima i spremni su lagati i laskati kako bi dobili ono što žele. Oni bi sigurno bili spremni vrijeđati i druge", rekao je Harden. "Dakle, to je prilično dobar opis narcisa."
Na temelju ovih rezultata, Lyndon Johnson bio je predsjednik s najvećim rezultatom na narcizmu, a slijede ga Teddy Roosevelt, a zatim Richard Nixon. Predsjednik koji je postigao najnižu ocjenu narcizma bio je William McKinley, a slijede ga William Howard Taft i Calvin Coolidge.
"Rezultati su u skladu s uobičajenim procjenama predsjednika", rekao je Harden. "Etički principijelni McKinley, osjetljivi i često preplavljeni Taft i prešutni Coolidge nalaze se na dnu popisa. U međuvremenu, samozadovoljne figure poput Johnsona, Roosevelta i Nixona su na vrhu."
Kako bi vidio kako je narcizam povezan s međunarodnim sukobima, Harden je koristio drugi skup podataka, nazvan Militarizirani međudržavni sporovi. Ovi podaci uključuju sve slučajeve u kojima je jedna zemlja prijetila, pokazivala ili koristila silu protiv druge od 1816. do 2014. godine.
Harden se posebno osvrnuo na sporove koje su Sjedinjene Države jednostrano pokrenule protiv drugih velikih sila, poput Sovjetskog Saveza i Kine. Svi sukobi u kojima su Sjedinjene Države tražile podršku od saveznika nisu se ubrajali u jednostrano pokrenut spor velikih sila. Mnogi od tih sporova nisu dobro poznati javnosti, rekao je Harden, ali su stvorili veliku napetost među svjetskim čelnicima.
Na primjer, Nixon je pokrenuo operaciju Giant Lance 1969., kojom je poslana eskadrila B-52 naoružanih nuklearnim oružjem da patroliraju kapama ledenjaka u blizini Moskve. Johnson je 1964. pokrenuo takozvani rat munje protiv buba, šaljući dronove u misije duboko unutar Kine.
U svojoj studiji, Harden je uzeo u obzir i kontrolirao širok raspon čimbenika osim predsjednikovog narcizma koji su mogli igrati ulogu u tim sukobima - uključujući, ali ne ograničavajući se na, predsjednikovu političku stranku, je li predsjednik bio u posljednjem mandatu i je li imao vojno iskustvo, je li zemlja bila umorna od rata ili je u recesiji, je li vlada bila ujedinjena u jednoj političkoj stranci i je li se incident dogodio tijekom Hladnog rata.
Nakon uzimanja u obzir svih ovih čimbenika, rezultati su pokazali da je vjerojatnost da će Sjedinjene Države jednostrano pokrenuti barem jedan spor velikih sila u bilo kojoj godini oko 4%. Za predsjednike s najvećim narcizmom vjerojatnost je bila oko 29%, više od šest puta veća. Za predsjednike koji su bili na donjem kraju ljestvice narcizma, vjerojatnost je bila manja od 1%.
"Sirovi podaci govore sami za sebe. Tri najnarcisoidnija predsjednika jednostrano su pokrenula sporove velikih sila koji su činili 33% do 71% svih sporova koje su pokrenuli. U međuvremenu, tri najnarcisoidnija nisu imala nijedan", rekao je Harden.
Postoji nekoliko razloga zašto bi narcisoidniji predsjednici imali veću vjerojatnost da će započeti sukobe s drugim velikim silama bez podrške saveznika, rekao je Harden. Kao prvo, željeli bi imati posla samo s velikim silama. "Zašto bi vođa koji se usredotočuje na svoju povijesnu značajnost i imidž 'tratio svoje vrijeme' s manjim statusnim ovlastima?", rekao je.
Radili bi i bez partnera jer ne žele dijeliti svjetla reflektora i ne bi vjerovali da bi drugi imali što pridonijeti. Vođe s visokim narcizmom također se ponašaju na načine koji povećavaju napetosti, kao što je poduzimanje radnji za projiciranje snage. Spremni su prihvatiti rizike. Također se ponašaju dramatično i šalju nejasne signale, rekao je Harden.
Iako javnost i neki politolozi mogu vjerovati da američki predsjednici djeluju s najboljim interesima zemlje u srcu, Harden je rekao da ova studija pruža dokaze da neki čelnici koriste svoj ured kako bi se osjećali moćno i važno. "Lideri s visokim narcizmom ne žele iste stvari sa svoje pozicije kao i drugi", rekao je Harden. "Za njih je svijet uistinu pozornica."