Korijeni ljudskog altruizma leže u...
Znanstvenici su dugo tražili faktor koji određuje zašto se ljudi često ponašaju nesebično. Bilo je poznato da ljudi dijele te tendencije s vrstama malih latinoameričkih primata iz porodice Callitrichidae (tamarini i marmozeti), navodeći neke do zaključivanja da je kooperativna briga za mlade, koja je u toj porodici sveprisutna, odgovorna za spontano pomaganje. Ipak, nije bilo toliko jasno što ostale vrste primata rade u tom pogledu, zato što druge studije nisu bile međusobno usporedive.
Grupa istraživača iz Švicarske,Njemačke, Austrije, Italije i Velike Britanije na čelu s antropologinjom Judith Burkart sa sveučilišta u Zurichu stoga je razvila novi pristup koji su sistematski primijenili na veliki broj primatskih vrsta. Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Nature Communications.
Istraživači su otkrili da spremnost za pružanje pomoći ostalima jako varira od vrste do vrste primata. Ipak postoji jasan obrazac, kako navodi Burkart „Ljudi i majmuni pandžaši ponašaju se jako altruistički i gotovo uvijek „daruju hranu“ ostalim članovima skupine. Čimpanze, jedne od naših najbližih srodnika međutim čine to samo povremeno“. Slično,većina ostalih vrsta primata uključujući kapucine i makakije, samo rijetko (ponekad i uopće ne ) povlače polugu da bi dali hranu drugom članu grupe, unatoč tome što imaju znatne kognitivne sposobnosti.
Kooperativno podizanje potomaka
Do sada su mnogi istraživači pretpostavili da spontano altruističko ponašanje kod primata može biti pripisano zbog faktora koje dijele s ljudima: napredne kognitivne vještine,veliki mozgovi,visoka socijalna tolerancija, zajedničko traganje za hranom ili prisustvo partnerske veze te drugih jakih socijalnih veza. Međutim, kako novi podaci pokazuju, nijedan od tih faktora pouzdano ne predviđa hoće li pojedina vrsta biti spontano altruistička ili ne. Umjesto toga izgleda da za razlog koji dijeli nas ljude od velikih majmuna postoji drugi faktor.
Burkart kaže: „Spontano altruističko ponašanje nalazimo isključivo kod vrsta gdje se za mlade ne brine samo majka već također drugi članovi skupine kao,na primjer braća, sestre, očevi ,bake, tete i stričevi.“ Ovo ponašanje odnosi se tehnički na kooperativan odgoj ili odgajanje mladunca od drugih članova skupine, a ne svoje majke.
Važnost istraživanja nadilazi nalaženje korijena altruizma. Kooperativno ponašanje također utječe na razvoj naših izvanrednih kognitivnih sposobnosti. Tijekom razvoja, ljudska djeca postepeno grade svoje kognitivne vještine na temelju širokog nesebičnog društvenog utjecaja kroz brigu roditelja i ostalih pomagača, i istraživači vjeruju da je novi način brige za druge stavio naše pretke na put naše kognitivne izvrsnosti. Ovaj rad je upravo zbog toga možda identificirao početak osnutka procesa koji nas je učinio ljudima. Kao što Burkart sugerira :“Kada su naši čovjekoliki preci počeli podizati svoje potomke kooperativno, postavili su temelje za naš altruizam te našu izvanrednu spoznaju.“
Izvor: University of Zurich