Kako odabrati između dva dobra izbora?
Ljudi koji biraju između dva ili više jednako pozitivnih ishoda iskuse paradoksalne osjećaje zadovoljstva i anksioznosti, osjećaje koji su povezani s aktivnostima u različitim područjima mozga, kako se navodi u istraživanju koje je predvodio Amitai Shenhav, istraživač na Institutu za neuroznanost na Sveučilištu Princeton.
U jednom eksperimentu 42 ljudi je procijenilo poželjnost više od 300 proizvoda, pri čemu se provodio postupak sličan kao na aukciji. Zatim su pogledali fotografije sparenih proizvoda s različitim ili sa sličnim vrijednostima i od njih se tražilo da odaberu jedan. Znanstvenici su im mjerili aktivnost u mozgu uz pomoć funkcionalne magnetne rezonancije. Poslije snimke su sudionici izvještavali znanstvenike o osjećajima koje su imali prije i za vrijeme biranja svakog proizvoda. Na kraju studije su dobili jedan od proizvoda koji su odabrali.
Biranje između dva visoko vrednovana proizvoda, kao što su digitalna kamera i video kamera, bilo je povezano s najpozitivnijim osjećajima i najjačom anksioznošću, u usporedbi sa biranjem između dva predmeta niske vrijednosti, kao što su stolna lampa i flaša vode ili predmeti različitih vrijednosti. MRI snimke su prikazale aktivnosti u dva područja mozga, striatumu i prefrontalnom korteksu, a poznato je da su oba uključena u proces donošenja odluka. Zanimljivo je da su niži dijelovi oba područja bili aktivniji kada su ispitanici osjećali uzbuđenje zbog ponuđenog izbora, dok je aktivnost u gornjih dijelovima usko povezana s osjećajima anksioznosti.
Taj dokaz da su paralelni sklopovi u mozgu povezani sa suprotnim emocionalnim reakcijama pomaže da se odgovori na zbunjujuće pitanje, kako kaže Shenhav: „Zašto našu pozitivnost ne uguši anksioznost, odnosno zašto našu anksioznost ne uguši činjenica da ćemo na kraju dobiti tu stvarno dobru stvar? To znači da je mogući razlog da su se ti sklopovi razvili iz dva različita razloga“, rekao je. „Jedan od njih svodi se na procjenjivanje stvari koju ćemo dobiti, a drugi se fokusira na naše djelovanje i odlučivanje koliko će taj izbor biti težak.“
MRI snimke iz drugog eksperimenta su pokazale da su isti uzorci emocionalnih reakcija i aktivnosti u mozgu ustrajali čak i onda kada su istraživači ispitanicima prije svakog izbora rekli kako su predmeti procijenjeni. Anksioznost im nije splasnula, iako su znali koliko je mala mogućnost da izgube jer će odabrati „krivo“. U trećem eksperimentu testiralo se povećava li mogućnost izbora između više od dva izbora razinu anksioznosti. Otkrili su da kada ispitanici imaju šest opcija razina anksioznosti raste više nego kod dva izbora, posebno kada su svih šest izbora jednako vrednovani predmeti. Ali, osjećaj je sličan i kada imamo dvije i kada imamo šest ponuđenih opcija.
Prema tome, anksioznost bi mogla nastajati zbog konflikta pri donošenju odluke, a ne zbog mogućnosti cijene izbora. To je ekonomski koncept koji upućuje na izgubljenu vrijednost druge mogućnosti. Trošak izbora trebao bi biti jednak, bez obzira na broj ponuđenih mogućnosti izbora. Pored toga, istraživači su znanstvenicima u posljednjoj studiji dali neograničeno vremena da donesu odluku, za razliku od 1,5 sekundi kod prve dvije studije. Rezultati su pokazali da pritisak zbog vremena nije glavni izvor anksioznosti pri biranju.
Na kraju svake studije, sudionici su dobili iznenađujuću priliku da promijene svoj raniji izbor. Veća aktivnost u dijelu mozga koji se zove prednji cingularni korteks u vrijeme prvotnog izbora predvidio je da će ta odluka kasnije biti promijenjena. Prethodni je rad pokazao da je ovaj dio mozga uključen u procjenjivanje koliko se sudionik dvoumi pri odlučivanju, a takav rezultat pokazuje da se takve dvoumice nastavljaju i nakon što sudionik odluči, kako kaže Shenhav. Istraživači su također otkrili da su ljudi koji su zabilježili više anksioznosti u svom svakodnevnom životu češće mijenjali mišljenje.
To bi objasnilo zašto prividno pozitivne mogućnosti mogu uzrokovati i pozitivne i negativne odgovore, koji se ne mogu objasniti samo ekonomskom analizom izbora. „Nema razloga zašto biste se kada sparite jednu dobru stvar s drugom dobrom stvari trebali gore osjećati“, rekao je Brian Knutson, profesor psihologije i neuroznanosti na Sveučilištu Stanford, on je upoznat s radom na istraživanju, ali nije sudjelovao u njemu. „Neuroznanost nam kaže da se ti različiti mehanizmi bore jedan protiv drugog“, rekao je. „Shvaćanje dinamike može nam pomoći da razumijemo zašto bi nas odluke za koje mislimo da trebamo donositi navele da se zapravo osjećamo gore.“
Kako kaže Shenhav, istraživači bi trebali razjasniti neuronske procese zbog kojih neki ljudi pri donošenju važnih odluka zablokiraju – na primjer, odlučiti gdje otići na fakultet ili odlučiti koji posao prihvatiti. Ali, priznaje da i manje važne odluke mogu biti teške za njih. „Ja vjerojatno doživljavam više anksioznosti kada imam dva pozitivna izbora nego prosječni ljudi“, rekao je. „Teško mi je odabrati i gdje ću večerati.“
Izvor: Princeton University