15 minuta slave? Dokazano da prava slava ne blijedi
Je li predviđanje Andyja Warhola iz 1968. godine da će svatko od nas doživjeti svojih 15 minuta slave istinito? Možda i je, ali znači li to da slava uistinu traje tek 15 minuta? Najnovije istraživanje pokazuje da to nije tako. Prava slava nema rok trajanja, a instant zvijezde su tek iznimka koja se javlja zbog načina rada i demokratizacije novih medija te bržeg širenja informacija. Njihova slava bliža je trenutačnoj popularnosti nego pravoj, dugotrajnoj slavi.
Tim istraživača predvođenih Eranom Shorom sa Sveučilišta McGill i Arnoutom van de Rijtom sa Sveučilišta Stony Brook zaključio je u posljednjem istraživanju da prava slava ne blijedi. Istraživanje je predstavljeno u travanjskom izdanju časopisa American Sociological Review.
Istraživači su proučavali imena koja se spominju u novinama na engleskome jeziku tijekom razdoblja od nekoliko desetljeća. Otkrili su da, suprotno popularnom mišljenju, ljudi koji zaista postanu slavni, ostaju slavni desetljećima. Isto tako, ovo se odnosi na sva područja djelovanja ljudi uključujući i sport, politiku i sl.
Vrijedi čak i za područje zabave za koje je najviše izgledno da bi slava mogla biti kratkotrajna. Na slučajnom uzorku od 100 000 imena koja se pojavljuju u rubrikama Zabave u više od 2000 novina između 2004. i 2009. godine, 10 imena koja se najčešće spominju su Jamie Foxx, Bill Murray, Natalie Portman, Tommy Lee Jones, Naomi Watts, Howard Hughes, Phil Spector, John Malkovich, Adrien Brody i Steven Buscemi. Slavni su po najmanje jedno desetljeće, a o njima se mnogo govori i danas.
Otkriće koje kaže da prava slava ne blijedi u suprotnosti je s većinom dosadašnjih znanstvenih istraživanja. „Gotovo da postoji konsenzus među sociolozima slave koji kaže da je slava uglavnom kratkotrajna“, kazao je Shor, asistent na Odsjeku za sociologiju Sveučilišta McGill. „Ono što smo ovim istraživanjem pokazali i što je revolucionarno je da ljudi koje bismo vi i ja smatrali slavnima, čak i sve Kim Kardashian ovoga svijeta, ostaju slavni dugo vremena. Slava ne dolazi i odlazi preko noći.“
Štoviše, promjene među imenima slavnih u godini su vrlo malene. 96 posto onih čija se imena spominju preko 100 puta u novinama u pojedinoj godini već su se spominjala u tiskovinama najmanje tri godine prije. Autori istraživanja napominju da se ovo može objasniti činjenicom da su i mediji i publika prisiljeni održavati ravnotežu, pa nastavljaju posvećivati pažnju, osiguravati medijski prostor na televiziji i radiju te novinama istim poznatim osobama, jer to čine i ostali. Talent, prihodi ili slučajan splet okolnosti mogu pogurnuti osobu pod svjetla reflektora. No kada jednom netko postane uistinu slavan, teži očuvanju slave. Privremeni celebrity je rijetka pojava i nalazi se na dnu hijerarhije slavnih. Primjer sutzv. zviždači koji postanu slavni na kratko vrijeme kao sudionici jednog određenog događaja.
Općenito, velika imena slijede obrazac rasta slave, održavanja i postupnog opadanja slave kroz desetljeća ovisno o vrsti karijere. „Kao što je to sa svim sociološkim pravilima, ni naša tvrdnja nije bez iznimaka“, rekao je van de Rijt, asistent na Odsjeku za sociologiju Sveučilišta Stony Brook. „Svi se možemo prisjetiti primjera oba slučaja, slave koja izblijedi i one koja je dugotrajna. Leonard Cohen je i danas vrlo poznat, 40 godina nakon što je pridobio medijsku pažnju. No ime Charlesa Sullenbergera, pilota koji je postao trenutačno slavan nakon što je uspješno prizemljio neispravan avion na rijeku Hudson, vjerojatno će se brzo zaboraviti. Ovime pokazujemo da je Leonard Cohen pravilo, a Charles Sullenberger iznimka.“
Ostali istraživači su i Charles Ward, softverski inženjer u Googleu, i Steven Skien, istaknuti profesor informatike na Stony Brooku. Priznaju da ima još posla koji uključuje analizu podataka s blogova, televizije i stranica kao što je YouTube kako bi se utvrdilo potvrđuju li i oni zaključak istraživanja.